ACCIARINI, Tideo, * San Elpidio (Marche) oko 1427, talijanski humanist, najprije dvorski pjesnik kod Aleksandra Sforze, gospodara Pesara, zatim oko dva decenija učitelj u Splitu i Dubrovniku (oko 1461—1480), gdje je jamačno uputio u humanistički pogled na svijet i u nauku prve hrvatske humaniste, među kojima su Marko Marulić, Ilija i Tuberon Crijević, Ivan Gučetić, Karlo Pucić, Jakov Bunić i t. d. Marulić ga spominje izričito kao svoga učitelja (M. Šrepel, Rad J. A. 146, 183). Iz Dalmacije Acciarini ide 1840 u Cosenzu (Kalabrija), na poziv tamošnje općine, da otvori školu, i tu također punih deset godina širi humanističku nauku. Dopisivao je i s Angelom Polizianom. Poznavao ga je i Juraj Šižgorić, hrvatski humanist iz Šibenika, koji mu posvećuje latinsku pjesmu Ad Tydeum Acciari num poetam (Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III, Venetiis 1477). Zato je A. zaslužan za rani procvat hrvatskog humanizma.

LIT.: F. Lo Parco, T. A. umanista marchigiano del sec. XV., Bologna 1921; Id., T. A., u Rendiconti dell’Istituto Marchigiano di scienze, lettere ed arti, IV., Fabiano 1928; Id., T. A., u Archivio storico per la Dalmazia, VII., Roma 1929; P. Kolendić, Marulićev uitelj T. A., Novo Doba, Split 25. XII. 1924.