ACCHELÈ GUZAI, južni dio tal. kolonije Eritreje od zaliva Zula do granice Abesinije, u primorju i na istoku neplodna nizina, a u unutrašnjosti planinska visoravan s plodnim i obrađenim dolinama. Ovdje je podneblje oštro, a ondje pustinjsko. U unutrašnjosti živu kršćanski Abesinci u stalnim naseljima, baveći se ponajviše poljodjelstvom, a na pristrancima visoravni prema primorju su razasuta različita muslimanska plemena pastirskoga zanimanja i nomadskoga življenja. Proizvode raznovrsne žitarice, pamuk, lan, sezam, duhan i t. d. Naročitu pažnju posvećuju uzgoju goveda. Na nekim visoravnima su šume, kojih drvo bi se moglo iskoristiti za pokućstvo (Juniperus procera). Ovdje ondje nađeno je bakra i zlata. Nekada je morao ovaj kraj biti sretniji, kako pokazuju ostaci davnih naselja i kulturnih građevina. Talijansko upravno središte je selo Adi Caieh na visini od 2423 m sa 3500 stan., u dobrim prometnim vezama sa gradom Asmarom u susjednom dijelu ove tal. kolonije. Staro je središte bilo selo Saganeiti (preko 2000 stan.). Druga su naselja Acrur, Coatit, Senafè (arheološke starine), Halai (u visini od 2590 m), a sve važnije postaje naselje Arafali u zalivu Zula.