ANGARIA, pravo angarije, ius angariae, staro običajno pravo u ratu na moru, po kome zaraćena država može u slučaju neophodne potrebe i uz odgovarajuću nagradu u svom obalnom moru rekvirirati neutralne trgovačke brodove i plovne objekte. Slično se mogu rekvirirati i uzapćeni neprijateljski brodovi, dok još nisu konačno proglašeni kao dobar pomorski plijen. Nasuprot prevladava mišljenje, da se ne mogu rekvirirati neutralni trgovački brodovi na otvorenu moru. Pravo angarije vršeno je i u ratu 1914—18, u kojemu se pojavila i jedna nova vrsta rekvizicije njem. trgovačkih brodova, dakle brodova zaraćene zemlje, od strane nekih neutralnih država u njihovim lukama, a pozivom na neophodne državne potrebe. V. A. B.

Lat. riječ angaria (grč. angareia) označuje: 1. najsporija i najteža javna kola (Cod. Theod. VI 29, 5, 1) u opreci s bržim poštanskim kolima s konjskom ili mazgovskom spregom (Cod. Theod. VIII 5, 16. 48, 62. 66, XII 12, 9.). A. se prvi put spominje 320 pos. Kr. (Cod. Theod. VIII 5, 4). Za spregu su imala volove, a služila su u glavnom za transport fiskalnih dobara (Cod. Theod. VIII 5, 16. 48.), gdjekoja su pratila vojsku na putu, da preuzmu bolesne (Cod. Theod. VIII 5, 11. 45.; Cod. Iust. XII 50, 22). — 2. same životinje, koje su davali posjednici zemljišta (Dig. L 4, 18, 21. 29. Cod. Theod. VIII 5, 21), koliko nisu posebnim privilegijima bili oprošteni (Cod. Theod. VI 23, 3. 4.), no ni ti privilegiji nisu prema jednom zakonu Teodosija II. u slučaju rata vrijedili (Cod. Iust. XII 50, 21). — Angario = za javnu službu (robotu, kuluk) uzeti, rekvirirati (Ulp. Dig. 49, 18, 4. §1)

LIT.: Dr. O Seeck u Pauly-Wissowa, Realencyklopaedie I. 2184, Stuttgart 1894. Z. D.