ANEURIZMA (grč. od aneurynein »proširiti«) je proširenje arterije, uvjetovano promjenom u njenoj stijenci. To proširenje mora biti jačeg stupnja, inače bi se radilo samo o arteriektaziji. Za aneurizmu je karakteristično, da je proširenje nastalo sudjelovanjem svih (a. verum) ili barem nekih (a. dissecans) njenih slojeva. Tvorba slična aneurizmi nastaje, ako se nakon ozljede arterije nakupi krv oko nje, i tako se očahuri vezivom, da nastane šupljina, koja je ispunjena krvlju, a u vezi je preko otvora ozljede arterije s arterijalnom krvlju (a. spurium). Proširenje može zauzeti jednolično cijelu arteriju (a. diffusum) ili samo jedno njeno mjesto (a. circumscriptum). Prema obliku proširenja razlikujemo čunjastu, vrećastu, cjevastu i t. d. aneurizmu. Katkada dospije krv među slojeve stijenke arterije, tako da se samo vanjski slojevi izboče prema vani (a. dissecans). Uzroci aneurizme su u najviše slučajeva sifilis i ateroskleroza. Obje ove bolesti izazivaju promjene u stijenci arterija (upala i nekroza, osobito mišićnog sloja, iščezavanje elastičnih elemenata), radi kojih popušta čvrstoća stijenke, te se arterija počne pod tlakom krvi širiti. Najčešća je aneurizma art. aortae i to njezina uzlaznog dijela. U isto vrijeme a. aorte dolaze po svojoj veličini na prvo mjesto. Nijesu rijetki slučajevi, kad ona dosegne veličinu ljudske glave. U tom slučaju izaziva teške poremećaje na susjednim organima grudne šupljine. Prednja grudna stijenka je izbočena, kosti stanjene i razorene, tako da se na izbočenju može izvana vidjeti udaranje krvi. Od ostalih arterija najčešće se nalazi aneurizma na arterijama baze mozga. Od svake aneurizme prijeti opasnost njenog raskida i često smrtnog krvarenja. Prodor a. aorte je uvijek smrtonosan. Poznate su prirođene aneurizme. Arterio-venozna aneurizma nastaje, kad aneurizma prodre u susjednu venu, te na taj način nastane komunikacija između arterije i vene. S. S.

Aneurizma aorte (Aneurysma aortae) je lokalno proširenje aorte većeg stepena. Jednakomjerno, oštrije ograničeno proširenje aorte većeg stepena nazivamo cilindričnom (a. a. cylindricum), neoštro ograničeno proširenje vretenastom (a. a. fusiforme), a ograničeno izbočenje vrećastom (a. a. sacciforme) aneurizmom. Aneurizmatski proširena je najčešće uzlazna aorta i luk aorte, a vrlo rijetko trbušna aorta. Poznati su slučajevi s više aneurizmatskih proširenja kod jednog bolesnika. Aneurizme su uvijek posljedica luetičnog oboljenja stijenke aorte (preko 85% slučajeva) i nastaju nakon luetičnog mezaortitisa, a vrlo rijetko su uzrokovane ozljedom (a. dissecans) ili infekcijom (a. embolo-mykoticum). Poznati su izuzetni slučajevi aneurizme aorte ateromatozme a i reumatične i tuberkulozne etiologije.

Histološki vidimo, da su patološkim procesom povrijeđeni svi specifični elementi stijenke aorte, naročito medije, te da su mišićna i elastična vlakna degenerirana. Stijenka je sastavljena iz neelastičnog vezivnog tkiva, koje se stalno proširuje, jer ne može izdržati tlak u aorti. Stijenka se na tom mjestu stalno istanjuje. Na unutarnjoj strani postoje obično veći, organizirani trombi (ugrušci krvi), koji ispunjuju izbočenje.

Etiološku dijagnozu postavljamo na osnovi anamneze, pregleda bolesnika i seroloških reakcija. I kod aneurizme luetične etiologije je Wassermannova reakcija pozitivna samo u 70% slučajeva. Aneurizmatsko proširenje aorte nastaje većinom kod muškaraca. Jače razvijenu aneurizmu nije teško dijagnosticirati, a klinična slika ovisi o položaju i veličini aneurizme. Kod aneurizme uzlazne aorte i luka aorte subjektivni su simptomi u početku bolesti isti kao i oni kod mezaortitisa. Veće aneurizme pritiskuju okolne organe i zbog toga nastaju kasnije razni simptomi. Zbog pritiska na lijevi nervus recurrens nastaje paraliza lijeve glasiljke i promuklost. Većina bolesnika ima podražajni kašalj zbog reaktivne upale bronhalne sluznice na mjestu, gdje aneurizma pritiskuje lijevi bronh. Katkad imaju bolesnici mala krvarenja iz pluća zbog proširenja sitnih vena u području pritisnutog dijela bronha. Često je pozitivan Oliver-Cardarelli-jev simptom i nalazimo simptome stenoze bronha. Zbog pritiska na lijevi nervus sympathicus vidimo često pozitivan Horner-ov sindrom. Ako aneurizma tišti jednjak, ima bolesnik poteškoće kod gutanja. Lijeva klijetka srca je obično hipertrofična i proširena, a kod većih aneurizma je srce pomaknuto i to lijevo dolje kod aneurizme uzlazne aorte, a desno dolje kod aneurizme silazne aorte. Kod većih aneurizma uzlazne aorte možemo vidjeti izbočenje grudne stijenke i pulzaciju u drugom međurebrenom prostoru desno od grudne kosti. To je mjesto često toplije od okolice, a katkad se pipa i sistolično strujanje krvi. Kod aneurizme luka vidimo pulzaciju u jugulumu i lagano izbočenje lijeve natključne jame. Perkutorno nalazimo osim opisanih promjena na srcu i jako proširenje mukline velikih žila, a auskultatorno čujemo obično naglašen drugi aortični ton. Sistolični šum i sistolično strujanje krvi postoje, ako nije aneurizma ispunjena trombima. Ako je pritisnuta gornja šuplja vena, nabreknu ijugularne vene. Mogu biti proširene i kožne vene grudnog koša kao znak, da aneurizma pritiskuje venu azigos. Zbog pritiska na vene i limfne žile razvija se često edem vrata i natključnih jama i nastaje t. zv. Stokes-ov ovratnik. Kod aneurizme luka aorte obično postoji pulsus differens, t. j. puls u jednoj radijalnoj arteriji zakašnjuje, a tlak u njoj može biti umanjen za 20—30 mm Hg. Aneurizma silazne aorte može pritisnuti interkostalne živce i tada bolesnici osjećaju jake interkostalne neuralgije. Kod aneurizme abdominalne aorte nastaju uz neuralgije i smetnje zbog pritiska na abdominalne organe. Aneurizma često ošteti i susjedne kosti (grudnu kost, rebra, kralješke) i prodre pod kožu kao veliki, napeti, okrugli tumor, koji pulzira. Rentgenološki vidimo aneurizmu kao izbočenje stijenke aorte, koje većinom ekspanzivno pulzira.

Prognoza aneurizme je dvojbena. Ako se aneurizma u početku ispravno liječi, može ostati kroz godine stacionarna. Bolesnik s aneurizmom umire ili zbog popratnog oboljenja srca i koronarnih žila ili zbog prodora aneurizme i iskrvarenja u bronhe, jednjak, osrčje ili u koji drugi organ. Liječenje se provodi prema etiologiji, a zahtijeva vrlo oprezni postupak i stalnu liječničku kontrolu. I. Bt.

Aneurizma kod konja. Lokalno ograničeno proširenje šupljine i izbočenje stijenke žile kucavice naziva se općenito aneurizmom. Uzroci tome mogu biti raznoliki. Većinom se nalazi u području korijena opornjaka (mezenterij) konja, pretežno na žili kucavici, koja hrani najdonji dio tankoga crijeva, slijepo i veliko debelo crijevo (arteria ileo-coecocolica) i na njezinim ograncima, i to po učestalosti ovim redom: A. colica dorsalis, A. colica ventralis, Aorta abdominalis, A. renales i t. d. Pojavljuje se već kod jedva nekoliko mjeseci mlade ždrebaldi te se po Bollingern nalazi kod 90—94% odraslih konja. Izraste u veličini graška, a može biti velika i kao čovječja glava; oblik otekline je najčešće vretenast, često cilindričan katkada okrugao, rijetko poput vreće s užim ulazom iz šupljine cijevi. A. nastane tako da larve crvića, sklerostoma, dospiju iz crijeva, nošene limfnom ili krvnom strujom, u stijenku navedenih žila kucavica, prouzroče razaranje pojedinih slojeva žilne stijenke, radi čega takvo mjesto popušta pritisku krvi, te se šupljina sve većma proširuje i izvana izbočuje. Iznutra se šupljina obloži staloženim i ugrušenim krvnim sastojinama, u kojima se nalazi redovito mnoštvo crvnih larva, Na taj se način može šupljina iznutra ispunjavati i suživati, ili se mogu komadići sastojina otkinuti i krvnom strujom ponijeti i ubaciti u manje ogranke kucavice, začepiti ih i dovesti do oštećenja pojedinih dijelova crijeva. → Kolika. Lj. J.