| 1. Perniciozna anemija |
5. Aplastične anemije |
| 2. Hemolitični ikterus a) nasljedni i b) stečeni |
6. Anemije radi krvarenja a) akutnog i b) kroničnog |
| 3. Kloroza |
7. Simptomatske anemije. |
| 4. Ahilična kloranemija |
|
Ad 1. Naziva se i Addison-Biermerova anemija. Karakterizirana je ahilijom, Hunterovim glositidom i event. funikularnom mijelozom. U hematološkoj slici nalazimo hiperkromnu anemiju hemolitičnog karaktera, megalocitozu i leukopeniju s relativnom limfocitozom. Liječi se jetrom ili preparatima jetre, a bez takva liječenja svršava za nekoliko godina smrću.
Ad 2. a) Nasljedni hemolitični ikterus je familijarna bolest, koja se klinički odlikuje žuticom, povećanom slezenom i anemijom. Bolest je kronična, od vremena do vremena se pogoršava, a rijetko kad svršava smrtno. Liječenje: ekstirpacija slezene. Ali kako je tok nasljednog hemolitičnog ikterusa često veoma blag i za život neopasan, vadi se slezena samo u teškim slučajevima s jakim krizama i teškom anemijom.
b) Stečeni hemolitični ikterus je vrlo rijetka bolest. Zapravo je to sekundarna hemolitična anemija, radi pojačanog raspada eritrocita (hemoliza), napose u slezeni. Uzrokom se smatraju različita otrovanja (na pr. naftolom, anilinom, arsenovodikom, benzolom, fenilhidrazinom i t. d.) ili infekcije (na pr. streptokokima, spirohetama, malarijom, tuberkulozom i t. d.). Simptomi su jednaki kao pod a), a liječenje je prema uzroku.
Ad 3. Kloroza je hipokromna anemija djevojaka u doba razvitka, a uzrok je vjerojatno endokrina smetnja (hipofunkcija ovarija). Obično ta anemija izvrsno reagira na liječenje željezom i preparatima ovarija.
Ad 4. Ahilična kloranemija je kronična hipokromna anemija, radi nedostatka solne kiseline u želučanom soku. Gotovo se opaža samo kod žena srednje dobe. Liječenje: željezo + solna kiselina i pepsin.
Ad 5. To su teške anemije, kod kojih ne nalazimo znakova regeneracije krvi. Obično svršavaju smrtno, uz jače ili slabije izraženu hemoragičnu dijatezu. Liječenje: u prvom redu nastojati ukloniti noksu (salvarsan, benzol, röntgenske zrake i t. d.), koja oštećuje kosnu moždinu i time sprečava stvaranje krvi, nadalje transfuzije krvi i roborancija.
Ad 6. a) Poslije naglog krvarenja, bilo izvan organizma (vanjske ozljede, hemoptiza, melena, metroragija i t. d.), ili u organizmu (unutarnja ozljeda, ruptura tubarnog graviditeta i t. d.), smanji se ukupna količina krvi, i nastaje oligemija. Nalazimo smanjen broj eritrocita i smanjen postotak hemoglobina, indeks boje 1. — Liječenje: nastojati, da se zaustavi krvarenje (kirurške, ginekološke manipulacije, nadalje specijalna terapija krvarenja iz pluća, probavnog trakta i t. d.). Da se unutarnje krvarenje brže stiša, daju se injekcije kalcija, hipertonične otopine kuhinjske soli ili glukoze te različnih specijalnih preparata. Kod jakog krvarenja najbolje je odmah dati transfuziju krvi, a ako nema davaoca krvi, onda intravenozno infuziju otopine kuhinjske soli (oko 1 litru, da se što prije nadoknadi izgubljena tekućina u krvnim žilama), osim toga potkožno infuzije, klizme kap po kap te dosta tople tekućine na usta.
b) Anemija od kroničnog krvarenja nastaje, ako regeneracija krvi u kosnoj moždini ne ide u stopu s gubitkom krvi. Krvarenja, koja uzrokuju takve anemije, mogu biti jača krvarenja, koja se češće ponavljaju (krvarenja iz pluća, uterusa i t. d.) ili su trajna, pa makar i neznatna (na pr. iz čira u želucu ili dvanaesniku, iz polipa u crijevu, iz hemoroida i t. d.). Liječenje: nastojati zaustaviti krvarenje (kirurške metode, ginekološke i t. d.). Kojiput treba prije operativnog zahvata izvršiti transfuziju krvi. Za bržu regeneraciju krvi daje se željezo. Usto higijensko-dijetetske mjere.
Ad 7. Simptomatske anemije se javljaju kao znak različnih bolesti, koje mogu direktno ili indirektno djelovati na hemopoetski aparat, od čega se razvija anemija (infekcije akutne i kronične, intoksikacije, razni parasiti, maligni tumori, bubrežne bolesti i endokrine poremetnje). Liječenje: nastojati ukloniti uzrok. I. Bt.
Anemija, kod domaćih životinja posljedica nedostatne ili loše hrane, invazije parasita u želudac, crijeva, jetru, pluća, krv ili na kožu, razaranja krvnih zrnaca, krvarenja, leukemije i pseudoleukemije, toksi-infekcije i stalnog držanja životinja u stajama, koje se ne zrače. Kod konja se osim toga javlja kao primarna, vrlo opaka anemija, zarazna anemija konja. Kod anemije zbog akutnih krvarenja životinje se radi brzog gubljenja krvi mogu naskoro onesvijestiti i u grčevima uginuti, a kod drugih uzroka znaci su bolesti neveselost, teturanje u hodu, bljedoća sluznica, brzo umaranje i karakteristična izmjena sastava krvi. K tome mogu u teškim slučajevima još pridoći simptomi vodene bolesti i hemoragične dijateze. Akutna krvarenja treba što prije zaustaviti i izgubljenu krv nadoknaditi vodenim otopinama soli ili po mogućnosti tuđom krvi, a kod ostalih anemija treba uzrok anemije ukloniti ili barem umanjiti, a obnavljanje krvi pospješiti hranom, lijekovima i higijenskim mjerama.
LIT.: v. Hutyra, Marek, Manninger, Spez. Path. u. Ther. d. Haustiere; Fröhner, Zwick, Lehrb. d. spez. Path. u. Ther. d. Haustiere. L. B-ć.