ANDROS, najsjeverniji kikladski otok, ima 405 km2 i 20.000 stan. Nadovezuje se na otok Eubeju, od koje je udaljen 12 km. Gorje izgrađeno uglavnom od kristalinskih škriljevaca diže se do visine od gotovo 1000 m. Iz daleka se čini gol i nenaseljen, jer se naselja i obrađeno tlo nalaze u dolinama i uvalama, gdje ima obilje vode. Južna je strana bolje napučena i plodnija od sjeverne. Na j. strani stanuju Grci, a na s. Albanci. Najvažniji su proizvodi limuni, vino i ulje, a uzgaja se i dudov svilac. Glavno mjesto Andros nalazi se na istočnoj strani otoka, ima 1900 stan. Stanovnici A. bili su Jonjani, i oni su sredinom 7. st. osnovali neke kolonije na tračkoj obali (Akant, Stagiru i dr.). Poslije perzijskih ratova pripadao je Andros I. i II. atenskom pomorskom savezu. U helenističko doba pripadao je Makedoniji, a neko vrijeme Egiptu i Pergamu. Konačno je dospio pod rimsku vlast. Iza osnutka latinskog carstva bio je A. (od 1207) kneževina, kojom su upravljali Mlečani (obitelj Dandolo, Sanudo, Zeno i t. d.). G. 1566 osvojili su ga Turci. Otada se smatrao privatnim vlasništvom sultanija, pa je uz plaćanje danka bio gotovo samostalan. Pripada Grčkoj.
LIT.: K. Sapper, Inseln des Ägäischen Meers, Geogr. Zeitschrift, 1906; J. Sion, La Grèce u Vidal de la Blache, Géographie universelle, VII., 2 Pariz; Hirschfeld u Pauly-Wissowa, Real-Encycl., I. st., 2169.