ANDRIJA, ime nekoliko dubrovačkih biskupa i nadbiskupa. Između ovih je po Coletiju prvi Andrija bio suvremenik pape Zaharije (741—752), a taj je bio drugi po redu dubrovački biskup nakon preseljenja Epidaurana u današnji Dubrovnik. Vrlo je sumnjivo, je li zbilja postojala, kako je tvrdio Ivan Mihajlov Gundulić g. 1635, bula pape Zaharije, upravljena tom biskupu. — Drugi dubrovački biskup, imenom Andrija, rodom iz Luke u Toskani, dobio je 1142 plašt od pape Inocentija II. te se kitio naslovom nadbiskupa Dubrovnika i Bara. Njemu su navodno bile podređene biskupije Kotor, Drivast, Polati, Ulcinj, Budva, Svač, Skadar, Drač te biskupi Srbije, Travunije, Bosne i Zahumlja. Ali tolika mu vlast nije bila priznavana, kako se vidi iz činjenice, da kotorski biskup nije htio prisustvovati sinodi održanoj u Dubrovniku i da se Andrijinu pozivu nisu odazvali ni biskupi Srbije, Bosne, Zahumlja i Travunije, koji su bili dijelom pod ugarskim, dijelom pod bizantskim utjecajem. A. D.

A. Bogoljupski (po selu Bogoljubovu blizu Vladimira), sin Jurja Dolgorukoga, veliki knez suzdaljski, prvi predstavnik kolonijalnoga tipa ruskih knezova, koji se razvijao na krajini u gornjem Povolžju. Dok je naime u kijevskoj Rusiji vladareva vlast bila sputavana gradskim vijećima i boljarskim družinama, dotle je knez na mladom kolonijalnom tlu imao slobodne ruke, a to je prvi shvatio A. Težeći dakle za neograničenom vlašću, otjera svoju braću, umjesto da ih razmjesti prema starom običaju kao podložne knezove po gradovima svoje suzdaljske Rusije. Isto tako otjera i najodličnije boljare svoga oca i nastani se u neuglednom Vladimiru na Kljazmi, a ne u staroj prijestolnici Suzdalju ili Rostovu, koje je mrzio zbog njihovih vijeća. Po njegovoj je zamisli Vladimir imao zamijeniti čak Kijev kao središte cijele Rusije. Stoga je dao 1169 zauzeti Kijev, a pokorio je i Novgorod. Velikokneževska čast prešla je time s Kijeva na Vladimir, i premda se jug opet odmetnuo, ipak je A. zadržao taj naslov, tako da su otada postojale dvije velike kneževine, stara kijevska i nova suzdaljsko-vladimirska. Kasnija se dakle moskovska politika samodržavlja i ujedinjenja ruskih zemalja pod kolonijalnim vodstvom rodila već u Andrijinu Vladimiru. Lj. H.