ANDRIJA, 1. knez humski, oko 1250, po Orbiniju sin kneza Miroslava, brata Stevana Nemanje. Poslije smrti očeve prognan s majkom iz Huma, zavladao je pomoću Stevana Prvovjenčanog prvo jednim dijelom Huma južno od Neretve (Popovo i Ston), poslije čitavim Humom, s titulom »veliki knez«, kao vazal Raške (u Stonu se 1239 spominju činovnici kralja Vladislava). Sačuvani su njegovi ugovori o miru i prijateljstvu s Dubrovnikom za vlade kneževa Ivana Dandola (1214—1235) i Jakova Delfina (1247—1249). Njegova kći Vukosava bila je udata za dubrovačkog vlastelina Barba Krusića. Popravio je odnose Huma sa Splitom: 1241 sklopio je s njime ugovor, kojim se predaju zaboravu ranija neprijateljstva i nanesena šteta, a 1244 pomagao ga je u borbi protiv Trogira zajedno s bosanskim banom Ninoslavom. Time je izazvao protiv sebe Ugarsku. Kada je ban Dionizije izmirio Split i Trogir, isključen je Andrija iz ugovora, »pošto je kralju nevjeran«. Sahranjen je po Orbiniju u Stonu.

LIT.: K. Jireček, Toljen sin kneza Miroslava humskog (Glas S. K. A. 35., 1902); Jireček-Radonić, Istorija Srba I., 221. M. J. D.

2. A., zadarski prior. Sačuvana je oporuka ovoga gradskog poglavara Zadra od mjeseca prosinca 918, važna kao isprava po sebi, a i po sadržaju za socijalne odnose onoga vremena.

LIT.: Rački, Documenta, s. 17. M. B-a.