ANDRIJA, sv. (grč. andreios »muževan«, andreia »muževnost«), svetkovina 30. XI., brat sv. Petra, ribar iz Betsaide na Genezaretskom jezeru, učenik sv. Ivana Krstitelja. Na prvi se poziv priključio Isusu kao učenik, zato ima pridjevak prvozvani. On je doveo k Isusu svoga brata Simona (Petra), te je zajedno s njim uvršten u broj 12 apostola. Na tri mjesta se poimence spominje u evanđeljima. O njegovu djelovanju nije ništa zabilježeno. Prema predaji, sačuvanoj u spisima Origena i sv. Jeronima, širio je kršćanstvo u području donjeg Dunava i oko Crnog mora, kod Skita, po Maloj Aziji, Armeniji i Kurdistanu, u Trakiji i Epiru, te je osnovao biskupiju u Bizantu. Razapet bi na kosi križ u Patrasu za rimskog namjesnika Egeje na 30. XI. 60. Štuje ga ruska i grčka crkva kao svoga zaštitnika. Relikvije su mu 357 pohranjene u Carigradu u crkvi sv. apostolâ, a 1208 ih je prenio kardinal Petar Kapuanski u Amalfi; relikvija glave je od 1462 u Rimu u crkvi sv. Petra.

LIT.: Kellner, Zur Geschichte des Apostels Andreas, Kath. 1906, I., 161—166; Haase, Apostel und Evangelisten in den orientalischen Überlieferungen (NTA IX., 1—3), Münster 1922, 249—252.