ANDREJEV, Leonid N., * Orel 1871, † Mustamäggi (Finska) 1919, ruski novelist i dramatik. Kratko vrijeme odvjetnik, a onda se posvetio književnom radu. Radi isprva kao feljtonist i novinski izvjestitelj, pa u novinama objavljuje i prve pripovjedačke radove: On, ona i vodka (1895), Bergamot i Garasjka (1898), Žili byli (1901). Povezuje se rano s naprednijim strujama u političkom i u književnom pravcu: sa socijalno-političkim naprednjacima ruskim pokreće čuvene književne zbornike Šipovnik, Znanje, Vesi i dr. Poznavajući tešku stvarnost Rusije između dviju revolucija, 1905—1917, teži za zvijezdama, za novim poretkom, no ne vjeruje, da do tog novog poretka mogu dovesti Rusiju njezine tadašnje podzemne, revolucionarne sile, te postaje crnim skeptikom i pesimistom: život mu je okrutna besmislica, a čovjek igračka slijepe sile, kako se vidi iz pripovijesti Boljšoj šlem (Veliki šljem), Krasnij smeh (Crveni smijeh), Molčanje (Šutnja), Bezdna, (1901), V tumane (U magli) 1902. Tu se, prema A., ne da stvarno ništa učiniti, jer se pred čovjekom podnimila stijena bespomoćnosti (Stena, 1904). Požrtvovni napori pojedinaca, da životnom zbivanju podadu dublji, plemenitiji smisao i sadržaj, razbijaju se o neprobojnu stijenu slijepe sudbine (Žiznj čeloveka, 1907; Anatema, 1909; Žiznj Vasilija Fivejskago, 1903). Jednako tužna sudbina snalazi i najumnije napore čovjekove oko spoznaje (Myslj, 1902; Moji zapiski, 1908), kao i plemenita nastojanja oko poboljšanja ljudskoga poretka: Carj-golod, 1908; Savva, 1907; Tima (Tama). I ne nalazeći u životnom labirintu čovječjem logičnog i čovjeka dostojnog izlaza, pada u očaj: otklanja život, nazivajući ga tijesnim kavezom ograđenim gustim i gvozdenim šipkama (Razskaz o Serg. Petroviče, 1908). Taj ideološki bijeg A. od nemile stvarnosti odražava se i u književno-formalnoj metodici njegova rada: utječe se simbolističkom i alegoričnom umjetničkom izražavanju (na pr. Car-glad, Anatema i dr.); junaci su njegovi čiste personifikacije nekih mističkih sila, često gubeći vlastito, individualno ime (na pr. u djelima: Žiznj čeloveka, Dni našej žizni, 1909 (Dani našeg života), Gaudeamus, 1910, Anatema, Ocean, Crne maske i dr. Jednaki se pesimizam očituje i u njegovim realističkim i polurealističkim dramama (1910—1913): Anfisa, Prof. Storicyn, Jekaterina Ivanovna. Od realističkih mu je radova najpoznatija klasična prip. Razskaz o semi povešennyh 1908 (Pripovijest o sedmorici obješenih), pa roman Saška Žeguljev, 1911, i novela Gubernator, 1906, Igo vojny i dr. Od 1914 do 1918 njegov je književni rad prožet žarkim nacionalizmom (protunjemačka drama Korolj zakon i svoboda (Kralj, zakon i sloboda) i neprijateljskim stavom prema revoluciji u radovima Zapiski Satany, SOS. G. 1918 emigrirao je u Finsku. U hrv. prijevodnu književnost ušao je A. dosta rano: neke popularnije njegove pripovijesti prevode se ubrzo nakon njihova izlaženja u Rusiji te prevođenja u njemačkoj književnosti, kao Smijeh (Vijenac 1903), Pred smrt (1905), Šutnja (1904), Tama (1904). Kasnije izlaze u časopisima, novinama ili u zasebnim knjigama: Crveni smijeh (1905), Gubernator (1907), Anđelak (1908), Valja (1908), Div (1909), Knjiga (1909) Laž (1910), Proljetne nade (1911), U magli (1917), Za frontom (1919), Bezdan (1923), Savva i dr. Prevodioci Andrejeva u hrvatskoj književnosti bil su V. C. Albertinov, Nikola Andrić, A. Koričić, J. Lakatoš, S. Rakošev, Z. Matačić i dr. Hrv. zem. kazalište u Zagrebu izvelo je više dramskih radova A.: Život čovjeka, Gaudeamus, K zvijezdama, Dani našeg života, Jekaterina Ivanovna. Književna je kritika ove dramske radove A. pratila s interesom (isp. B. Livadić, Andrejevljev Život čovjeka u Savremeniku, 1908). O radu A. referirano je kod nas češće: Vijenac 1903 piše o njegovoj noveli U magli, a o piščevoj ličnosti J. Pasarić (Savremenik 1910), J. Badalić (Savremenik 1921) i dr.

LIT.: I Basanov, L. A. kak hudožnik, psiholog i myslitelj, Kijev 1907; K. Čukovski, L. A. boljšoj i malenkij, Petrograd 1903; V. Friče, L. A. Moskva 1909; L. Trockij, Sobr. soč. XX., Moskva 1926; Knjiga o L. A. Vospominania, Leningrad 1922; A. Kaun, A. L. A., Critical Study, New York 1924.