ANDREJ, 1. iz Loke, u starijoj literaturi neispravno nazivan »iz Loža«, graditelj, živio je u 2. pol. 15. st. Sudeći po imenu bio je iz Škofje Loke te je gradio crkve u Primorju i u Beneškoj (mletačkoj) Sloveniji. U svoje zgrade ugrađivao je ploče s imenom Maister Andre von Lack i godinu. Zajamčene su njegove crkvene zgrade u Ponikvama u Goriškoj (oko 1480), u Landaru - Sv. Ivan v Čelè (1477), u Porzusu, u Briščama (1477) i u Gornjoj Mjersi (1498). Majstor Andrija je jedan od zastupnika umjetničkih veza Škofje Loke s Primorjem, koje se naročito očituju u tadanjem slikarstvu. Njegov je stil u arhitekturi kasnogotski, kako ga pokazuje jedini u prvobitnom obliku sačuvani rad, prezbiterij pećinske crkve u Landaru, sa zvjezdastim svodom i bogatim figuralnim spojnicama i konzolama. Andrijine su crkve manje kamene zgrade.

LIT.: Fr. Stelè, Umetnost v Primorju (1940), 10.; S. Rutar, Beneška Slovenija (1899).

2. iz Ottinga (Ottog, Ostrog), slikar, naslikao je između 1450—1460 na sjevernoj stijeni prezbiterija bolničke crkve sv. Duha u Slovenjem Gradcu muku Isusovu u 27 prizora. Na prizemlju se slavoluka nalazi votivna slika muža i žene u tadašnjoj nošnji, koji kleče zaštićeni anđelom, te s natpisom o oba donatora i slikaru. Slikar je Andrija Nijemac; dovodi se u vezu sa švapskim slikarstvom i Konradom Laibom, koji je također bio iz Ottinga. Ciklus njegovih freska u Slovenjem Gradcu pokriva vrlo veliku zidnu plohu te je u znatnoj mjeri prilagođen arhitekturi. Obuhvaća scene od Lazareva uskrsnuća do dolaska sv. Duha. Boje su mu vrlo hladne, dubina prostora zanemarena, ali u općoj stilskoj konzervativnosti ističe se ipak realističnost izraza, koja je u tadašnjem slovenskom slikarstvu nova, te je možda uslijedila stoga, što je Andrija bio pomoćnikom kod Laiba, koji je tada, po svoj prilici, živio u Gradcu.

LIT.: F. Stelè, Cerkveno slikarstvo med Slovenci, I., 1937.