ANDREIS, trogirski patricijski rod. Splićanin Jerol. Kavanjin u svojoj Velopjesni naziva isti rod Andriaši i Andrijaški, a dijeli ga na dvije kuće. Članovi prve isticali su se kao »delije kopna i mora, branitelji grada i kralja, složitelji knjiga i pjesni« (pj. VII, 2), dok je druga uzgojila tri biskupa i učitelja parca (VII, 17). Od prvih spominje poimence Jakova, Blaža, Ivana, Frana Trankvila, Mateja i Viska, od druge samo Nikolu. Ivan, † 1696, bio je biskup hvarski (1667—1676), pa trogirski (1676—1683), a njegovi stričevi Frano (1653—1667) i Jerolim (1665—1673) biskupi u Ninu odnosno u Korčuli. Matej (oko 1503) bio je profesor građ. prava na sveučilištu u Padovi, a pjevao i lat. pjesme. Pavao, * oko 1610, † 1680, ostavio je kao historik rodnog grada u rukopisu La storia della città di Traù (izdao je štampom 1908 M. Perojević). Trankvil je živio u 1. pol. 16. st., izdao više poziva za rat protiv Turaka, a onda došao u službu Ivan Zapolje (v. niže). Visko (1441—1522), dominikanac i biskup otočki (1493—1520), djelovao je na početku 16. st., podržavajući veze između pape Leona X. te hrv. ug. kralja Vladislava i hrv. bana P. Berislavića. Njegov nećak Petar bio je također biskup otočki (1527), dok su se drugi rođaci kao Petar, Krištof, Ivan, Blaž i Jakov istakli u upravnim i vojničkim službama mletačke republike. Nikola, od druge kuće, bio 1573 rektor filoz. i medic. fakulteta sveuč. u Padovi, kao kasnije Dubrovčanin D. Zlatarić, pa je i spomen na njegov rektorat ovjekovječen na sveučilištu.

LIT.: Š. Ljubić, Dizionario biografico.