ANDECHS-MERANCI. Bavarska grofovska porodica, koja se zove A. po dvorcu jednakoga imena u Bavarskoj (jz. od Münchena), a Meran po dijelu Hrvatsko-istarskoga primorja između Rijeke i Berseča. Kuća Andechs kao nasljednica kranjskoga markgrofa Ulrika od roda Orlamünde (1058—70) i gospode Dachavske ima otprilike od 1180 nadimak »meranski«, no ipak bez stvarne vlasti u pomenutoj Meraniji. Velika je međutim bila moć porodice A.-M. u 12. st. u Kranjskoj, gdje ju je osnovao grof Bertold II. († 1151) baštinom svoje žene Sofije iz porodice kranjsko-istarskih krajišnika. Sin Bertold III. († 1188) i unuk Bertold IV. († 1204) doveli su svoj rod do vrhunca moći. Osim opsežnih alodijalnih i feudalnih posjeda i brojnih ministerijala u Kranjskoj i Štajerskoj te zemaljskoga upraviteljstva, što ga imaju A.-M. u Kranjskoj od oko 1150 u ime oglejskoga (akvilejskoga) patrijarhe, stekli su 1173 još markgrofovsku vlast u Istri. Bertold IV. naziva se na osnovi — doduše neostvarenih — zahtjeva u Hrvatsko-istarskom primorju »vojvodom Dalmacije, Hrvatske i Meranije«. Sin je Bertolda IV. istoga imena 1206—1218 nadbiskup u ugarskoj Kalocsi, 1209—1212 ban hrvatski i 1218—1251 patrijarha akvilejski. Kći nepoznata imena trebala se na temelju dogovora, što su se 1189 vodili u Nišu s raškim velikim županom Nemanjom i njegovim bratom, udati za Toljena, sina humskoga kneza Miroslava. Do te bračne veze nije došlo. Kći Bertolda IV., Agneza, žena je francuskoga kralja Filipa II. Augusta od 1196—1200, a kći Gertruda žena Andrije, od 1204 kralja Ugarske i Hrvatske. Najstariji sin Oton VII. († 1234) naslijedio je oca na djedovskim posjedima u Bavarskoj i primio naslov vojvode meranskoga. Drugi sin Bertolda IV., Henrik († 1228) dobio je iza očeve smrti Istru, akvilejsko zemaljsko upraviteljstvo u Kranjskoj i porodične posjede ovdje i u Štajerskoj. S patrijarhom Bertoldom izumro je 1251 rod u muškoj lozi.

LIT.: E. Oefele, Gesch. der Grafen von A., 1877; L. Hauptmann, Entstehung und Entwicklung Krains (Erläuterungen zum Hist. Atlas der öst. Alpenländer, I. Abt., 4. T., 1929).