ANDAUTONIA, rimski grad u Gornjoj Panoniji. Spominje ga geograf Ptolemej grčkim imenom Andautonion, a jedan rimski itinerar spominje grad Dautonia 27 milja od Siska na cesti Ptuj—Sisak. Stariji istraživači tražili su taj grad na raznim mjestima. Od domaćih istraživača metnuli su ga Blašković i iza njega Krčelić u Stenjevec kraj Zagreba, jer se jedan rimski carski natpis, na kojem se spominje r(es) p(ublica) And(autoniensium) našao 1758 kod gradnje nove stenjevačke župne crkve. Katančić je s dobrim dokazalima dokazivao, da se Andautonia nalazila na mjestu, gdje se danas nalazi selo Ščitarjevo na Savi. To mu je potvrdio i natpis carice Herenije Etruscile nađen 1768 kod gradnje crkve u Ščitarjevu. U oba ova mjesta nađeni su ostaci rimskih zgrada. U Ščitarjevu se spominju ostaci grada, koji je imao oblik nepravilnog šesterokuta, a u Stenjevcu nalaze se rimski zidovi oko crkve. Kada je Mommsen izdavao svoju zbirku rimskih natpisa, posjetio je i Ščitarjevo i Stenjevec i odlučio se za Katančića. Danas je to pitanje riješeno u tome smislu. G. 1934 nađen je u selu Jelkovcu (opć. Sesvete) prvi rimski miljokaz sa ceste Ptuj—Sisak, postavljen godine 235 pos. Kr., a na tom je miljokazu zabilježeno, da je stajao na cesti u udaljenosti od 30 rimskih milja od Siska. To točno odgovara podatku rimskoga itinerara, da je Andautonia ležala 27 rimskih milja od Siscije.

U Ščitarjevu su godine 1882 poduzeli iskapanja u korist Hrv. Narodnoga muzeja u Zagrebu, ali je uspjeh bio slab, jer su novčana sredstva bila nedovoljna, pa se nije moglo dosta duboko kopati. U natpisima se Andautonia nazivlje r(es) p(ublica), bila je plemenska zajednica, koja je imala svoje središte na mjestu današnjega Ščitarjeva, ali je pleme Andautonijaca stanovalo na cijelom području grada Zagreba i njegove okolice, i zato su i rimski natpisi razasuti po cijelom tom području. Iz sačuvanih natpisa vidimo, da su se štovala rimska božanstva Jupiter, Nemeza, Silvan i riječni bog Savus. Kipovi su bili podignuti caru Deciju (250 pos. Kr.) i njegovoj ženi Hereniji Etruscili. Imade i više nadgrobnih natpisa. U stranim natpisima spominje se grad Andautonia kao rodno mjesto dvojice konjanika, koji su služili u rimskim pomoćnim konjaničkim četama. Natpis u počast božice Nemeze, ispod relijefa te božice, isklesan je na stražnjoj strani jednoga kamena, koji je na prednjoj strani nosio natpis u počast carskoga namjesnika Funisulana iz vremena cara Domicijana. Božicu Nemezu štovali su osobito gladijatori, a njezino je svetište bilo obično uz amfiteatre. Iz toga bi se dalo zaključiti, da su se i u Andautoniji davale gladijatorske igre, možda u amfiteatru sagrađenom iz drva.

LIT.: S. Ljubić, Viestnik hrv. arkeol. družtva, V., 1883; V. Hoffiller, Antike Inschriften aus Jugoslavien, I; J. Klemenc, Archaeologische Karte von Jugoslavien, Blatt Zagreb; W. Tomaschek u Pauly-Wissowa, Realencyklopädie, I., 2120.