ANČIĆ ili ANIČIĆ (Ancius, Anicio), fra Ivan, * Lipa kod Duvna oko 1620, † negdje u Italiji 24. VII. 1685. Član Bosne Srebreničke, propovjednik, profesor, župnik pisac.

Glavna su mu djela: Thesaurus perpetuus indulgentiarum (Mleci 1662 i 1702), zbirka povlastica i oprosta za franjevce; Vrata nebeska i život vični u dva sv. (Jakin 1678); Svitlost karstianska i slast duhovna u dva sv. (Jakin 1679); Ogledalo misničko (Jakin 1681). Ovo posljednje osobito je važno sa svoje Pogodbe slova ilirički, s tablicom bosanske ćirilice, gdje je pisac nastojao da za dumanski (duvanjski) jezik udesi latinicu. On je prvi u Bosni pisao samo latinicom hrvatska djela, pa su njegovim tragom pošli domalo i ostali bosanski pisci. Ančić je bio vrlo radin čovjek; dosta je bio u tuđemu svijetu, poznat i učenim humanistima svoga vremena, koji su ga veoma cijenili.

LIT.: O njemu još nemamo potanje monografije. Od literature spomena su vrijedni: Jelenić, Bio-bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke I., 1925; Prohaska, Das kroatisch-serbische Schrifttum in B. u. H., Zagreb 1911.