ANATOKSIN (grč. ana »uz« i toxikon »otrov za strelice«) je neotrovni derivat toksina, koji od ovoga nastaje zajedničkim djelovanjem formalina i topline. Ime za preparate ove vrste potječe od Ramona (1925).

Svojstva: Nema specifične otrovnosti toksina, iz kojeg je proizveden. Dosada nije uspjelo vratiti mu prvobitnu otrovnost nikakvim sredstvima. Uštrcan u živ organizam, podražuje ga na stvaranje specifičnih antitoksina protiv toksina, iz kojih je proizveden.

Pomiješan s antitoksinom, stupa s njim u reakciju, koja se prostim okom zapaža po tome, što u mješavini nastaju pahuljice, koje se obaraju u obliku taloga (flokulacija). Otporan je prema toplini do 70° C kao i prema smrzavanju. Nakon stajanja od više godina ne gubi pomenuta svojstva, pa se radi toga anatoksini danas mnogo upotrebljavaju u liječničkoj i veterinarskoj praksi za stvaranje i povećanje otpornosti protiv priljepčivih bolesti, a u zavodima za proizvodnju seruma njima se cijepe životinje radi dobivanja ljekovitih seruma. Dosada su najpoznatiji difterični i tetanični anatoksini, kojima se u većini država provode cijepljenja protiv difterije i tetanusa. Reakcije su poslije cijepljenja djece anatoksinima u velikom postotku neznatne, dok su kod odraslih nešto jače. Prvi je difterični anatoksin proizveden u Hrvatskoj 1931 u školi narodnog zdravlja u Zagrebu.

LIT.: S. Schmidt, Über die Einwirkung von Formaldehyd auf Diphterietoxin, Zeitschrift für Immunitätsforschung, Jena 1932; G. Ramon, Les Anatoxines Diphtérique, Tétanique, Staphylococcique dans leurs applications, Extrait de »L’Echo medical du nord«, Lille 1936. M. B-ć.

U veterinarskoj se medicini služimo anatoksinom i anavakcinom za zaštitno cijepljenje protiv velikoga grča (tetanusa), šuštavca i goveđe kuge. U novije vrijeme Rusi anavakcinom cijepe protiv vrbanca svinja. A. H.