ANATEMA (grč. anathema, hebr. herem). 1. U starozavjetnom biblijskom smislu znači nešto, što je isključeno iz ljudske upotrebe, ili zabranjeno da se upotrebljava, ili uništeno, da se tako dade poštovanje Bogu (Lev. 27, 28). Tako na pr. prigodom zauzeća i razorenja Jerihona nitko nije smio sebi prisvojiti štogod od nađena blaga, nego je sve trebalo biti Bogu u čast uništeno, a što je bilo od kovine, trebalo je da se spremi među blago, koje pripada svetom šatoru (Jos. 6, 19). Način anateme mogao je biti po Božjem naređenju i takav, da se uništi ili čitav narod, ili stanovništvo kojega grada sa svim njegovim imanjem za kaznu zbog opaka i bezbožna življenja (Deut. 13, 13—17), ili opet da se samo neki dio stanovništva (na pr. samo muškarci) poubija, a preostalo da se zarobi kao plijen (Deut. 2, 34; Jos. 8, 2). U Mojsijevu zakonu poznata je dalje vrsta anateme, kojom su se osobe, što su počinile izvjesne prijestupe (na pr. zanemarivanje blagovanja pashe, blagovanje žrtvenog mesa u stanju obredne nečistoće), isključivale iz religiozne zajednice. Posljedica ovakva isključenja bila je zabrana pohađanja sinagoge i druženja s drugim vjernicima za 30 dana.

2. U novozavjetnom biblijskom smislu upotrebljava ovu riječ sv. Pavao apostol u značenju prokletstva za one, koji ne ljube Krista, ili koji bi se usudili naviještati krivovjernu nauku (I. Kor. 16, 22; Gal. 1, 8).

3. Crkvena anatema znači primjenu crkvene kazne izopćenja iz crkvene zajednice zbog izvjesnih teških prijestupa Božjih ili crkvenih zapovijedi, te s tim skopčano lišenje prava primati sv. sakramente i prisustvovati bogoštovnim činima. U apostolsko doba primijenio je takvu kaznu sv. Pavao apostol na nekoga Korinćanina zbog rodoskvrnstva (I. Kor. 5, 5) te na Himeneja i Aleksandra, da ih odvrati od psovke (I. Tim. 1, 20). Kasnije, onamo od 4. st. dalje, upotrebljava se ova riječ u stalnom crkveno-pravnom smislu u običajnoj formuli, kojom se zaključuju proglasi definicija crkvenih dogma i kanona, obvezatnih pod prijetnjom izopćenja iz crkvene zajednice: »Si quis dixerit ... anathema sit!«. U današnjoj crkveno-pravnoj terminologiji anatema znači tešku crkvenu kaznu, kojom se netko izopćuje iz zajednice vjernika katoličke Crkve i oduzima mu se pravo prisustvovati bogoštovnim činima, dijeliti ili primati sv. sakramente i pravo crkvenog ukopa. Taj naziv upotrebljava se naročito, ako se takva kazna na koga svečanim načinom primijeni (CZ kan. 2257—2267).