ANASTASIJE, više papa, vladara i svetaca, 1. A. I., sv., papa 399—402, osudio je Rufinov prijevod Origenova djela De principiis, kojim su origenske prepirke s Istoka bile prenesene na Zapad. Preporučivao je afričkim biskupima, da paze na donatistička rovarenja, ali je dopustio, da oni, koje su pokrstili donatisti, mogu primiti sv. redove, i već zaređeni nakon obraćenja ostati na svome položaju. Bio je u uskom prijateljstvu sa sv. Paulinom Nolanskim i sv. Jeronimom. Čašćen za života, odmah je nakon smrti općenito bio smatran svecem.

2. A. II., sv., papa 496—498. Za prve godine njegova pontifikata franački se kralj Klodvig obratio na kršćanstvo. Da učini kraj shizmi, koja je nastala radi Henotikona u crkvi na Istoku, po posebnom je poslanstvu uputio pismo caru Anastasiju, ali bez uspjeha.

3. A. IV., papa 1153—1154, prije Konrad, kardinal sabinski, poznat po plemenštini svoga srca. U svome kratkome pontifikatu — 16 mjeseci — odlikovao se kao pravi otac siromaha. G. Cv.

4. A. I., * Drač 431, bizantinski car (491—518). Izabran za cara poslije smrti Izavrijca Zenona, učini kraj prevlasti Izavrijaca u bizantinskom carstvu. Istakao se radom na sređivanju državnih financija, ali je izazvao velike zapletaje svojom monofizitskom crkvenom politikom.

5. A. II. (Artemije), † 721, bizantinski car (713—716). Doveden na prijesto vojnom revolucijom, zbačen nakon vrlo kratka vladanja pobunom vojske. Stoga su njegove pripreme za rat protiv Arapa ostale bez rezultata. G. O.

6. A., * Radovište kod Strumice oko 1774, † Solun 29. VIII. 1794, mučenik za vjeru. Bio je krojački momak. Turci su ga optužili, da je pogrdio Muhamedovu vjeru, i zato čitav dan mučili sileći ga, da se odrekne Krista. On je ostao vjeran kršćanstvu i umro u najvećim mukama. R. G.

7. A., perzijski monah, svetac, mučen u vrijeme cara Kozroe (531—579), slavi se 22. siječnja. D. N.