ANAPHYLAXIA je nagla reakcija alergiziranog organizma na ponovni dodir s istim antigenom. Ona se očituje osobito teškim promjenama u djelovanju krvnih žila i živčanog sustava. Klinički su znakovi anafilaksije kod čovjeka: teško disanje, bljedoća, otok, jake boli u trbuhu sa proljevima, besvijest, pad tjelesne topline i krvnog tlaka, ubrzani rad srca, a i smrt.

Ime a. upotrebio je prvi Francuz Charles Richet (1903) za one slučajeve kod svojih pokusa, gdje su mu životinje nakon ponovne injekcije nekog antigena smjesta pokazivale akutne znakove otrovanja, a što nakon prve injekcije nije bio slučaj. On je mislio, da se ovdje radi o nezaštićenosti životinja, pa je za oznaku ove vrsti otrovanja upotrebio grčku riječ anaphylaxis. No ona nije za naziv tih pojava ispravna ni etimološki ni faktički, iako je danas općenito udomaćena u stručnoj literaturi.

Organizam, koji reagira anafilaktičnom reakcijom, nije nezaštićen, nego sa stvorenim protutvarima, kojima raspolaže, reagira tako brzo i žestoko na ponovni dodir s antigenom, koji je prouzročio u njemu stvaranje protutvari, da kod toga često i sam organizam teško strada.

Većina je autora danas mišljenja, da je a. samo jedna od kliničkih pojava nekog alergičnog stanja, a koja se reakcija dade na životinjama eksperimentalno izvesti, i na kojoj su istraženi najvažniji zakoni alergije kao na pr. aktivna i pasivna senzibilizacija, desenzibilizacija i t. d. (→ alergija).

LIT.. E. Urbach, Klinik und Therapie der allergischen Krankheiten, Verlag von Wilhelm Maudrich, Beč 1935.