A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: anamneza
Svezak: 1
Stranica: 401 - 402
Vidi na enciklopedija.hr:
anamneza
ANAMNEZA (od grč. anamnesis »sjećanje, ponovno spominjanje«), povijest bolesti, skup podataka o bolesniku, koji se tiču njegove prošlosti i sadašnjosti.
Kod sastavljanja »porodične a.« sjetit ćemo se i pređa kao i članova iz pobočne linije oca i majke, pa se propitujemo o njihovu zvanju, načinu života (prekomjerno uživanje alkohola, opojnih sredstava), preboljenim bolestima, o uzroku i načinu smrti roditelja, braće, eventualno žene i članova u descendenciji.
Kod »lične patološke« a. ispitujemo samog bolesnika ili se o njem informiramo kod roditelja ili drugih članova porodice, a eventualno i kod prijatelja, o preboljenim bolestima pacijenta od ranog djetinjstva do sadašnje bolesti.
Osobito je važan način, kako se opisuju subjektivne tegobe i projiciraju tipični bolovi, a isto tako su važni objektivni fizikalni simptomi i laboratorijski nalazi.
Kod sastavljanja »lične fiziološke« a. često su pouzdaniji podaci roditelja negoli samog bolesnika. Ispitat ćemo, kako je kod majke protekao graviditet, je li bolesnik iznošeno dijete, je li bio hranjen majčinim mlijekom, kako se u djetinjstvu i mladosti razvijao tjelesno i duševno, kako je učio u školi, kako je intelektualno napredovao, i napokon nas zanima zvanje bolesnika, s obzirom na profesionalne bolesti; dalje uživa li alkohol, puši li prekomjerno, i uopće, kakav mu je društveni život, bavi li se sportom, onda seksualna strana, kod djevojčica početak menstruacije i t. d.
Iz svih sabranih pouzdanih anamnestičnih podataka naći ćemo u mnogim slučajevima stvarnih smjernica za postavljanje ispravne klinične dijagnoze prošlih i sadašnjih bolesti, dokaz spreme i savjesnog rada sastavljača anamneze, liječnika i činjenica, da je »dobra anamneza često pola dijagnoze, a katkada i čitava dijagnoza«. V. V-ć.
Anamneza kod domaćih životinja. Veterinar kod primanja anamneze u sličnom je položaju kao i liječnik za djecu. Izvještaj primaju obojica od osoba, koje prate bolesnika, pa tako manjkaju subjektivna saopćenja bolesnika. Međutim se veterinaru događa i to, da osobe, koje na pregled dovedu životinju, žele zatajiti svoja opažanja. Sluge, bojeći se, da su skrivili bolest životinje, ne kažu istinu. To čine i vlasnici zbog straha od zaraznih bolesti i veterinarsko-redarstvenih mjera, koje su im često neugodne, a primjenjuju se radi javne potrebe suzbijanja takvih bolesti. Zarazne i invazione bolesti, kao i otrovanja, česti su uzroci oboljenja domaćih životinja. Zato veterinar u anamnezi posvećuje tim bolestima osobitu pažnju. A. S.