ANALITIKA. Ovim izrazom označuje Aristotel neke svoje logičke spise, kojima je zadaća, da rastavljaju (grč. analyein) složene sudove ili zaključke (silogizme). Najprije se u jednom spisu (Analytika protera, Analytica priora) objašnjuju pravila za ispravnost zaključivanja (formalna logika); zatim se u drugom spisu (Analytika hystera, Analytica posteriora) tumače osnovne istine, o kojima zavisi znanstvena sigurnost zaključivanja (materijalna logika, analitika). — Transcendentalna analitika, jedan dio Kantove nauke o spoznaji (Kritike čistoga uma), rastavlja znanstvenu (općenitu i nužnu) spoznaju u apriorne (v.) pojmove, da pokaže, kako o njima zavisi spoznaja predmeta bez obzira na pojedinačno opažanje.