ANAKSIMEN (Anaximenes), * u 6. st. pr. Kr., iz Mileta, jedan od najstarijih grčkih filozofa, smatraju ga učenikom Anaksimandrovim. Očito kao i Tal (Thales), prvak jonske škole, stoji pod utjecajem mitskih predočaba uzimajući, da je uzduh počelo (arche), zapravo pratvar, iz koje je sve nastalo. Činilo se naime, da uzduh po tom, što sve prožima, što se neprestano giba i što se može pretvarati, najbolje odgovara zahtjevu, da osnov svega mora biti beskrajan, iako je uzet iz reda stvari, koje u iskustvu nalazimo, a nije stavljen iza prirode (»metafizički«), kako je to držao Anaksimandar. Postanak i razvitak svijeta svodi A. na dva procesa — razređivanje i zgušćivanje. Razređivanjem (ugrijavanjem) nastaje od uzduha vatra, a zgušćivanjem (ohlađivanjem) vjetar, oblaci, voda i zemlja. Zemlju zamišlja kao široku ploču u središtu svemira, što pliva na uzduhu. Nebeska tjelesa kruže oko zemlje, a nastala su iz zemljinih para, koje su se digle uvis, ondje se užarile i zgusnute poprimile oblik sličan zemlji. Pod utjecajem Anaksimandrovim uzima A., da se svijet periodički stvara i propada.