AMYOT, Jacques, * Melun 30. X. 1513, † Pariz 6. II. 1593, francuski pisac. Iz skromne obitelji, a kaže se, da je postao sluga svojih bogatijih drugova, samo da uzmogne nastaviti studij u institutu kardinala Le Moinea, odakle prijeđe u Bourges, da uči pravo. Zaređen je za svećenika i imenovan sveučilišnim profesorom u Bourgesu. Tu je spremao svoje prijevode s grčkoga, koji mu pribaviše ugled i kraljevu zaštitu. Franjo I. mu dade 1547 samostan Bellozane, da može slobodno raditi. Putovao je u Italiju, sudjelovao uz kardinala de Tournona na tridentinskom koncilu, a po svom povratku bude izabran odgojiteljem djece Henrika II., kasnijih kraljeva Karla IX. i Henrika III. G. 1560 imenovan je velikim duhovnikom Francuske, a napokom i biskupom Auxerrea. Pod kraj života religiozne mu borbe prouzročiše neugodnosti i prilično jakih bojazni. – Čitav njegov rad sastoji se u prijevodima s grčkoga: L’histoire éthiopique (Théagène et Charicleé) od Heliodora (1547), od Diodora Sicilskoga knjige 11—17 (1554), Les amours pastorales de Daphnis et Chloé (1559), Les vies des hommes illustres de Plutarque (1572). No on ipak nije važan tek kao prevodilac, pa su ga njegovi suvremenici cijenili kao originalnog pisca zbog njegovih prirodnih svojstava, ljepote i snage, no osobito zato, što je po njemu Plutarh ušao u duhovnu baštinu francuskog i evropskog 16. vijeka. Uspjeh njegova prijevoda Plutarha produžio se kroz cijela tri daljnja stoljeća.

LIT.: R. Sturel, Jacques Amyot traducteur des vies parallèles de Plutarque, Pariz 1908.