AMSTERDAM, najveći grad kraljevine Holandije, nekoć nazvan Amstebredamme, Amsteldan (lat. Amstelodamum), t. j. »nasip Amstela«. Leži na jednom morskom rukavu i na kanaliziranom toku Amstela. Ispresijecan je mnogim kanalima, koji tvore brojne otočiće, povezane mostovima. Radi toga ga i zovu sjevernom Venecijom. Kuće su zidane većinom iz opeke. Naročito je slikovit stari dio grada, koji se u 16. i 17. st. sve više širio, što se dade ustanoviti po bedemima, kojima je bio opasan.

U A. vlada blaga klima s rijetkim mrazom i vrlo umjerenim ljetom. Ima 782.000 stan., po vjeri većinom protestanata, oko 125.000 katolika i isto toliko Židova.

Kao pretežno industrijski i trgovački grad ima veoma živu luku, najvećma za kolonijalnu robu, specijalno za kavu i duhan. Industrija izrađuje najviše brodove i papir, a naročito se odlikuje brušenjem dijamanata. To je brušenje amsterdamski specijalitet, kojim se bavi oko 10.000 osoba, većinom Židova. Također je vrlo važna trgovina umjetničkim predmetima.

Iako je A. daleko od staroga sjaja iz 17. st., kad je bio najvažnija luka na svijetu, još je uvijek pomorsko središte prvoga reda, a drugo u Holandiji. Nekada su brodovi ulazili preko Zuiderskoga jezera; 1825 je otvoren novi kanal od A. do Heldera, a 1876 još jedan, t. zv. Kanal sjevernoga mora, dubok 15 m, a širok 100 m. Uređaj je luke najmoderniji. Godišnje ulazi u nju preko 3400 lađa. Otvorenjem ovoga kanala steklo je mjesto Jimiden veliku važnost, jer je postalo prva ribarska luka u kontinentalnoj Evropi.

A. je sjedište brojnih plovidbenih društava, koja vrše promet po cijelom svijetu, a isto tako i zračnih linija, koje su imale gotovo prvenstvo u cijeloj Evropi, prevozeći putnike, robu i poštu.

U povijesti se A. javlja istom u 13. st. kao malo ribarsko mjestance, a u 15. st. je već grad prvoga reda među lukama Sjevernoga mora sa 40.000 stan. Kao veliki trgovački i industrijski grad počeo se razvijati istom od vjerskih sukoba i ratova za nezavisnost Holandije protiv Španjolske, koji su se odvijali baš na teritoriju ovoga grada u punoj žestini. Prihvativši kalvinizam povezao je građansku i religioznu slobodu s trgovačkim i industrijskim napretkom. Sigurni da će naći slobodu i utočište, smjestiše se tamo brojni emigranti iz Antwerpena, veliko mnoštvo Židova, talijanskih trgovaca i vjersko-političkih bjegunaca iz Belgije, iz Engleske, iz Škotske, pa se stanovništvo A. naglo umnoži i postade kozmopolitsko kao rijetko gdje. Sada se razviše brojne industrije, ali najviše pomorstvo i ribarstvo, pa je A. postao središte najjače brodogradilišne djelatnosti i za strance. Tu je sjedište Društva istočne i zapadne Indije i ostalih brojnih trgovačkih društava, koja su prevozila robu iz kolonija kroz riječne kanale ušća Rajne. Pored toga se razvilo u 17. st. jako bankarstvo, koje je znalo zadržati prvenstvo do prve polovice 18. stoljeća.

Poslije nesretnih ratova s Lujem XIV. nije više mogao izdržati konkurenciju Engleske, a naročito je stradao za napoleonskih ratova. Kad je osnovana kraljevina Holandija, A. se opet podigao, makar mu jako konkurira Antwerpen, a osobito Rotterdam, koji je postao prva holandijska luka.

Iz srednjega vijeka A. nije sačuvao mnogo spomenika, tek nekoliko starih kula i vrata, te slavnu crkvu sv. Nikole, u koju su kasnije vjekovi unosili dragocjene umjetničke spomenike. Crkvu su zauzeli 1578 protestanti, a katolici su se spočetka morali skrivati u nekoj privatnoj kući, pa su istom 1886 sazidali veliku crkvu, također posvećenu sv. Nikoli (djelo arhitekta Cleyesa). Druga znamenita crkva, također u početku katolička, posvećena je Bl. Djevici i sv. Katarini Aleksandrijskoj, a sazidana je u kasnoj gotici.

Amsterdam je oduvijek imao mnogo smisla za socijalne i dobrotvorne ustanove, pa su već u 14. st. počele nicati bolnice, i 1520 je podignut glasoviti orfanotrofij. Važan je spomenik i stari arsenal. Najveći holandski arhitekt poslije De Keysera bijaše Jacob van Campen, koji je 1648 počeo graditi novu gradsku palaču, danas kraljevsku. Glasovito

djelo njegova suvremenika Philipa Vingboonsa jest današnja zgrada Kraljevske akademije nauka. U 19. st. nastao je narodni muzej, a u modernoj se arhitekturi mnogo gradi na periferiji (vile, tvornice).

U likovnoj umjetnosti A. je bio pravo središte u 16. st., a isto tako u glazbi, književnosti, intelektualnom i kazališnom životu. Prvo kazalište je osnovano 1637. Stari Athenaeum illustre, osnovan 1632, postao je sveučilište 1877. G. 1880 osnovano je slobodno sveučilište (reformiranih protestanata), a 1927 veliki kolonijalni institut.      D. Ž.

Književne veze Hrvata s Amsterdamom postoje, otkako je g. 1666 čuveni knjigotiskar i nakladnik Ivan Blaeu u Amsterdamu tiskao i izdao o svom trošku prvo izdanje znamenitog povijesnog djela Trogiranina Ivana Lucića De Regno Dalmatiae et Croatiae, libri sex. Ovo je izdanje tiskano u odličnoj tipografijskoj izvedbi na čitavu listu s dodatkom pet geografijskih karata. U uvodu sjeća se izdavač i prijateljskih veza, što su postojale između njega i njegove porodice s piscem djela. Imade amsterdamskih primjeraka ovoga djela s izmijenjenim naslovnim listom i naznakom 1668.

Iza toga (1669) je isti Blaeu tiskao knjigu Petronii Arbitri Titi Satyricon, cum fragmento nuper Tragurii (a Marinus Statilius) reperto. To je do tada nepoznati fragment iz rimskoga Petronija, koji je pronašao Trogiranin Marin Statilio u biblioteci svoga sugrađanina Nikole Cippica. Ovaj je fragment priređen za tisak uz suradnju Ivana Lučića i Frana Dragačevića i bio je više puta izdan. O vjerodostojnosti pronalaska razvilo se žestoko literarno kreševo širih razmjera, koje je dovršeno u prilog Statiliju obranom Dubrovčanina opata Stjepana Gradića u knjizi kod Blaeua u Amsterdamu (u drugom izdanju) tiskanoj pod naslovom Apologia pro Marino Statilio Traguriensi, Petroniani fragmenti inventore (Amstelodami 1670).

Od istoga opata Stjepana Gradića, valjanog latinskog pjesnika i vrsnog stručnog pisca u teološkim i pravnim pitanjima, vrijednog mnogogodišnjeg čuvara Vatikanske biblioteke, jednog od najzaslužnijih sinova rodnoga svog Dubrovnika, tiskana su pored toga u Amsterdamu također ova djela: Appiani Alexandri De bellis illyricis, Stephano Gradio interprete (Blaeu 1666 i 1668); Oratio pro eligendo Pontefice habita ad S. R. E. Cardinalis anno 1667. (Apud Danielem Elsevirium 1672). Njegove latinske pjesme izašle su u drugom izdanju na str. 377—418 zbornika Septem illustrium virorum poemata (Elzevir 1672). U istoj tiskari svjetskoga glasa Daniela Elzevira tiskano je (1680) i Gradićevo djelo Dissertationes physico-mathematicae quatuor. Prima agit de directione navis ope gubernacoli. Secunda, de causa naturali motus accelerati et aequalibus eius in descensu corporum gravium ad aequalia momenta temporum incrementis. Tertia, de loco Galilaei, quo punctum lineae aequale pronuntiat. Quarta, de stellae polaris diversa ad oculum ac in se ipsa est a puncto verticali et horizonte distantia.

LIT.: Š. Ljubić, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, 1856; Đ. Körbler, Pisma Stj. Gradića Dubrovčanina, 1915.