AMPÈRE, André-Marie, * blizu Lyona 1775, † Marseille 1836, francuski fizičar, matematičar i t. d. Odgojen u roditeljskom domu bez učitelja, sa 14 je godina pročitao Diderotovu enciklopediju. Iza udarca, što mu ga zada očeva smrt pod gilotinom 1793, dao se neko vrijeme na botaniku.

Nježno ljubljena žena, koja mu rodi sina (filologa), umrije već 1803. G. 1804 počinje Ampèreov znanstveni uspon u Parizu. Iz drugog braka dobio je kćer. Bio je mekane, pjesničke prirode, odan katolicizmu, u znanosti genijalno svestran. Neprolazna su mu slava otkrića u »elektrodinamici«. Za teoretska i eksperimentalna istraživanja na tom području prozva ga Maxwell »Newtonom elektriciteta« (Treatise II., § 528.). Ipak ne valja držati, da je A. izgradio nauku o elektricitetu u onom smislu, kako je to Newton učinio za dinamiku; vrijeme za to još nije bilo dozrelo.

Ampèrovo pravilo (1820) određuje smjer, u koji električna struja nastoji postaviti magnet: ako se netko u mislima smjesti u smjer (pozitivne) električne struje, tako da mu struja ide od nogu prema glavi, a licem je okrenut prema magnetu, struja mu goni sjeverni magnetski pol na lijevo (za pamćenje: sje-ver-ni — li-je-vo, ju-žni — de-sno). Ørstedovo otkriće utjecaja struje na magnet Ampèrovim je pravilom ukratko i pregledno opisano; pri tom se Ørstedov električni »konflikt« nadoknađuje pojmom »struje«.

Ampèrov stalak je fizikalna sprava za izvođenje A-ovih elektrodinamskih pokusa. Svrha mu je, da se kroz čvrstu bakrenu žicu odabrana oblika može puštati struja, a žica je ipak lako pokretna. Žica se svršava šiljcima, koji leže u istoj vertikalnoj osi i stave se u dvije bakrene čašice, u kojima ima nešto žive. Ako je jedna čašica spojena s jednim polom galvanske baterije, a druga s drugim, struja teče žicom. Ako ima pravokutan oblik ABCD (sl. 1.) i predvertikalnu stranicu AD stavimo paralelnu žicu PQ, kojom teče druga električna struja, opažamo, da PQ privlači AD,kad su u njima struje istoga smjera, a odbija, kada sustruje protivnoga smjera. Ako stanici AD, u kojoj je smjer struje upravljen gore, približimo s lijeve strane sjeverni (južni) kraj magneta, ide žica AD natrag (naprijed). Obratno je kada promijenimo smjer struje. Nadalje, kako je Zemlja magnet, očekujemo, da i ona djeluje; uistinu, ako je trenje maleno, okvir CDAB namješta se tako, da je okomit na smjeru, koji pokazuje busola. Bakrena uzvojnica u sl. 2., stavljena na A-ov stalak, može se shvatiti kao slijed okvira CDAB nadovezanih jedan na drugi. I ona se pod utjecajem Zemlje namješta tako, da joj os pokazuje poput busole otprilike smjer sjever-jug. Vlada se kao magnetski štap, te ima sjevernu i južnu stranu. A. zove takvu uzvojnicu solenoid (grč. solen, »cijev«).