God. otplata glavnice	Godišnji kamati	Stanje dugovanja nakon isplate anuiteta
1. god.	17.739,64	6.000.—	82.260,36
2. „	18.804,02	4.935,62	63.456,34
3. „	19.932,26	3.807,37	43.524,08
4. „	21.128,20	2.611,44	22.395,88
5. „	22.395,88	1.343,76	—

Kod trgovačkih investicija treba točno razlikovati amortizaciju same investicije, uvjetovanu njezinim postepenim trošenjem, i amortizaciju uloženog kapitala i njegovo ukamaćenje. Ako je na pr. za spomenutih 100.000 dinara nabavljen neki stroj, onda će godišnja bilanca pokazati ovu sliku:

Aktiva	31. XII.		Pasiva
nabavna vrijednost
stroja 1. I.	D 100.000.—	Vjerovnici 1. I.	D 100.000.—
20% amort.	„    20.000.—	Otplata glavnice	D 17.739.64
vrijednost 31. XII.	„    80.000.—		D 82.260.36
Izdaci			Primici
20%-tna amortizacija stroja	D 20.000.—	Brutto prihodi stroja	D . .. .
amort. kapitala	., 17.739,64
kamati	.. 6.000.—

Prihodi svake investicije moraju odbaciti sredstva za podmirenje svih triju stavaka, a povrh toga još i neki višak, jer je baš ta dobit bila poticaj i svrha privatnog poduzetnika. Ako ti opći zahtjevi ne bi bili ispunjeni, znači, da je investicija više ili manje nerentabilna. Tehnički se amortizacija same investicije u knjigovodstvu vrši tako, da se u godišnjoj bilanci u iskazu aktivnih i pasivnih stavaka smanjuje vrijednost pojedine aktivne stavke za neku svotu naprama vrijednosti prošle godine, i da se u isto vrijeme u iskazu prihoda i rashoda ta ista svota unese kao izdatak. Postotnu visinu jednogodišnjeg otpisa naprama visini prvobitne investicije nazivamo amortizacionom stopom ili godišnjom kvotom amortizacije. Ako investicija za nabavu nekog stroja iznosi 100.000 D, a poduzetnik hoće taj stroj amortizirati u roku od pet godina, onda je godišnja amort. stopa 20% ili D 20.000. — Što je dakle dulji amortizacioni rok, to je niža amort. stopa i to je lakše snosi poduzetnik u svojoj bilanci. Time ipak nije rečeno, da je amort. kvota svake godine jednaka, jer se vrlo često dešava, da je poduzetnik iz nekih razloga mijenja. Duljina roka zavisi uglavnom o predviđenoj trajnosti same investicije. Ako je ona takve naravi, da se od nje može očekivati uspješan rad i neka dobit kroz dulji niz godina, onda iznos, koji se godišnje otpisuje, može s pravom biti manji, nego ako se time računa, da će se investicija brzo istrošiti i time naskoro izgubiti svaku vrijednost. — Iako se dakle visina godišnjeg otpisa načelno uvijek određuje prema individualnim momentima, ipak su se u praksi postavila neka opća pravila. Tako se na pr. kuće i zgrade godišnje amortiziraju sa cca 2%, strojevi sa cca 5—15%, automobili sa cca 25%, a oruđe sa cca 33%. Otud slijedi, da je amortizacija protuteža za postepeno iskorišćavanje svake investicije. Ako radi jasnoće teoretski pretpostavimo, da se svota godišnje amortizacije (na pr. od D. 20.000) uloži kao specijalni fond u neku banku, onda je očito, kako ispravnom amortizacijom ukupna vrijednost aktiva kod poduzeća ostaje jednaka, i kako ta amortizacija služi za financiranje budućih novih investicija. Ispravna amortizacija garantira dakle održavanje nekog imovinskog stanja kao i mogućnost daljeg razvoja iz vlastite snage. Koliko pak prihod neke investicije, učinjene pomoću pozajmljenog kapitala, odbacuje povrh otplate i ukamaćenja još i svoju vlastitu amortizaciju, predstavlja takva amortizacija, s gledišta narodnog gospodarstva, stvaranje novog kapitala. Naprama objektivnoj visini godišnje kvote, koju je naravno veoma teško ustanoviti, jer je teško i predvidjeti budućnost, postoji mogućnost previsoke ili preniske amortizacije. Svaki će oprezan i čestit poduzetnik nastojati, da u svojoj bilanci što prije otpiše svaku investiciju, ali će ta njegova želja naići uglavnom na dvije poteškoće: na to, da je amortizaciona stopa zavisna o rentabilitetu same investicije i da nikako ne može biti veća, nego odnosna odbačena korist, a onda, da porezne vlasti nerado priznaju veće amortizacione iznose, jer se na taj način smanjuje čista dobit, a time i osnovica za oporezovanje. Pored redovnih amortizacija, koje se vrše svake godine, sve dok investicija nije u cijelosti otpisana, od velike su važnosti još i t. zv. izvanredni otpisi, koji su jednokratni i koji znače pročišćenje bilance i priznanje pravog stanja stvari. Ako se naime jednom ispostavi, da vrijednost aktivnih stavaka, koje poduzeće posjeduje, ne odgovara više iskazu bilance, te da je ta vrijednost manja, nego to pokazuju tamo navedene brojke, onda će se svaka savjesna uprava morati odlučiti i na izvanredne otpise. Ti se otpisi u knjigovodstvu vrše tako, da se u računu prihoda i izdataka umetne posebna stavka izvanrednih rashoda. Ta je odluka to teža, što ona u većini slučajeva pada baš u vrijeme krize, koja je prouzročila te gubitke, koliko se tu ne radi o kakvoj neuspjeloj investiciji više ili manje spekulativne naravi. Ti se otpisi mogu odnositi na jednu stavku ili više njih aktive, kao na pr. na strojeve, tražbine, zalihe, vrijednosne papire i t. d. Takav ispravak u iskazu imovine mijenja često iz temelja čitavu sliku bilance i pokazuje pravi položaj poduzeća, što opet znači priznanje neuspjeha, gubitaka ili premalene amortizacije u prošlosti. Ma koliko izvanredni otpisi bili gorki, ipak treba znati, da je temeljito pročišćenje bilance uvjet za definitivnu sanaciju poduzeća. A. T.H.

Amortizacija isprava → Poništaj isprava.

Amortizacioni zakoni → Mrtva ruka.