AMORIĆANI (Amuru) su semitski narod, koji je u početku 3. tisućljeća pr. Kr. nastavao unutrašnjost današnje Sirije i Palestine, a kasnije u 2. tisućljeću bio potisnut na sjeverni Libanon i u Celesiriju. Ime Amuru, kojim ih nazivaju Babilonci, dolazi i u Egiptu, na pločicama u Amarni u obliku Amuri, Amuura, a najviše Amurru. Isto tako pridonijele su njihovu poznavanju i pločice u Boghazköiu. Početkom 3. tisućljeća prelaze A. iz beduinskog života u sjedilački. Tada prodiru prema Sinearu i prema Siriji. Njihov jezik izgleda sličan kananejskom, t. j. feničkom i židovskom. Božanstva su im Hadad, bog oluje, Amuru, žena Hadadova Ašera (Ašrat), bog Dagon. Akadski kralj Sargon (oko 2775 pr. Kr.) pokorio je Amorićane. Kralj Sumera i Akada Dungi (2451—2394) vlada nad njima. Oko 2250 pr. Kr. oslobađaju se A. sumerskog gospodstva. Amorićani, koji su nekoliko stoljeća bili podložni sinearskom carstvu, useljavali su se u sumerske i akadske krajeve. U to je 2225 amorićanski poglavica Sumuabu osnovao u Akadu novu Babilonsku državu i u njoj amorićansku dinastiju. Međutim ovi Amorićani nemaju više, osim podrijetla, ništa zajedničko s Amorićanima, koji su ostali u domovini, na Libanonu i u Siriji. Amarnske nas pločice upućuju pobliže u tamošnje Amorićane u doba Amenofisa III. (1405—1370) i Eknatona, a drugi egipatski i hetitski spomenici za daljnje doba. Thutmes I. i III. pokorili su Amorićane, ali su uto oni, priznavajući egipatsku vrhovnu vlast, za svoga kralja Abdasirte osvojili dobar dio primorja i napali Biblo. Egipatska vojska ih je natrag potisla. U zemlji Amorićana zbio se sukob između egipatskog kralja Ramsesa II. i Hetita kod Qadeša. Tada je u miru 1278 pr. Kr. između Ramsesa II. i Katusila, hetitskog kralja, uspostavljen kralj Bentesina, a Egipat se odrekao suvereniteta nad Amorićanima. Za egipatskog kralja Ramsesa III. (1200–1168) prodiru narodi iz Evrope kopnom i morem u zemlju A. i uništavaju hetitsko carstvo. Ramses III. uze dio A. zemlje, dok su jedan dio zadržali Filistejci. Međutim su sa sjevera dolazili drugi osvajači. Babilonski kralj Nebukadnezar I. (1148—1125) hvali se, da je osvojio Amurru. Iza njega prodro je u Libanon, da tamo uzme cedarsko drvo, asirski kralj Tiglatpilesar I. (1115—1100), a A. priznaše njegovu vlast i plaćahu mu danak. I asirski kralj Asurnasirapli II. (884—860) ih sili, da mu plaćaju danak i dadu drva. Iza toga dijele Amorićani sudbinu ostale Sirije. U Sv. Pismu često se spominju.

LIT.: E. Meyer, Geschichte des Altertums, sv. I., 2. izdanje, Stuttgart i Berlin 1928—1937; Th. Bauer, Die Ostkanaanäer, 1926; L. Delaporte, Les peuples de l’Orient Méditerranéen, I., Pariz 1938; A. Moret, Histoire de l’Orient u Glotzovoj Histoire Générale — Histoire Ancienne, I., Pariz 1925—26; Knudtzon. Die El-Amarna Tafeln, Leipzig 1915.