AMORFAN. Naziv za minerale, koji nisu kristalizirani. Kristalizirani minerali odlikuju se anizotropijom, zbog koje su njihova fizička svojstva u različitim smjerovima različita. Ali među mineralima nalazimo i takvih, koji su homogeni, a fizička su im svojstva u svim smjerovima ista, jednaka. U svakom smjeru imaju jednaku brojnu vrijednost. Ako se u takvom mineralu rasprostire neko gibanje, na pr. valovito gibanje svijetla, rasprostire se na sve strane jednakom brzinom. Zato velimo, da je takav mineral izotropan. Izotropan mineral nema nikada svoje vlastite forme; on je amorfan (od grč. a »bez« i morphe »oblik, forma«). Unutrašnja građa ili struktura amorfna minerala očituje se u tom, što molekule nisu zapremile među sobom određen, pravilan položaj (kako je to kod kristalizirana minerala). Molekule, izmiješane među sobom bez ikakva reda, nalaze se u položaju, koji su slučajno zapremile. Pošto su u amorfnom mineralu sva fizička svojstva nezavisna o smjeru, to je i kohezija (od lat. cohaerere »držati se skupa«), sila, kojom se među sobom privlače pojedine molekule, u svim smjerovima jednaka. Pri razvitku amorfna minerala ne može se, dakle, razviti poliedarsko tijelo. Čestice se pri postajanju amorfna tijela gomilaju sa svih strana jednakom brzinom pa, kad bi prilike bile povoljne, razvilo bi se ono u obliku kugle. Ali već sama sila teže poremećuje kuglast oblik, pa nedovoljan prostor i još koješta drugo, tako da se amorfan mineral razvija obično u više ili manje kuglastim formama, koje su grozdaste, bubrežaste, a dakako vrlo često i posve nepravilne. Amorfni minerali nisu tako česti kao kristalizirani, a nisu ni postojani; prelaze lako u kristalizirano stanje.