AMONITI, okamenjeni glavonošci (Cephalopoda) sa spiralno građenom vapnenom kućicom. Kućica je rijetko dugoljasta. Suturna linija vlasasto jednostavna ili je razdijeljena u bokove i sedla. Embrionalni dio kućice je elipsoidan. Amoniti se dijele u dvije grupe: intrasiphonata (Climeniidae) i extrasiphonata s 15 različitih porodica i ogromnim brojem vrsti. Nalazimo ih u naslagama Zemlje od devona do konca krede, kad su izumrli. U početku devona građa je njihove kućice radi jednoličnosti suturne linije vrlo jednostavna. Njihov razvoj i život dosta je slabo objašnjen. Od devona do triasa građa je njihove kućice jednolična. U triasu raste broj vrsti, da u jursko doba postignu vrhunac svog razvoja i raširenja. U mlađoj kenozojskoj eri već ih ne nalazimo. Značajne su okamenine za trias, juru i kredu, od kojih se svako ovo doba odlikuje zasebnim vrstama ovih zanimljivih glavonožaca. Amoniti su se kretali u debelom moru plivajući. Promjer njihove kućice kretao se od 2 cm do 2 m. Današnji njihovi srodnici su sipe, od kojih samo jedna vrst ima kućicu i živi u Tihom oceanu. To je Nautilus (lađica), koja diše na četiri škrge i na nižem je stupnju organizacije od njenih srodnika iz prijašnjih geoloških doba. Veliko mnoštvo okamenjenih glavonožaca nađeno je po čitavu svijetu. U Jugoslaviji su znatna i bogata nalazišta: Kuna gora, Klanjec, Gregurić brijeg, Donje Pazarište, Velika Popina, Zrmanja, Donji Lapac, Muć, Budva, Spič, Han Bulog, Volujak, Virpazar, Valjevo, Vareš, Greben i još neka druga. Ispitivanjem naših amonita bavili su se mnogi domaći i strani stručnjaci, među njima: Gorjanović, Kraus, Salopek, Šuklje, Turina, Živković, Radovanović, Arthaber, Kittel, Hauer, Bittner, Bukovski, Martelli, Toula, Beck i drugi.