AMNEZIJA (grč. a »ne«, mnesis »sjećanje«) je prekid sjećanja za određeno vrijeme ili za određeni sadržaj. Za to vrijeme postoji objektivno i poremetnja svijesti bilo u obliku nesvijesti ili sužene svijesti. Prema uzrocima može biti: 1. Organska amnezija, koja je uzrokovana organskom povredom mozga razne forme; tako potresom mozga, zaraznim bolestima ili otrovanjem mozga, krvarenjem u mozak, smetnjama moždanog krvnog optoka, epileptičnim grčevima, novotvorinama i čirevima i nekim drugim moždanim bolestima. 2. Psihogena amnezija, nastala kod duševnih promjena neorganske prirode i ograničena obično na neke događaje u određenom vremenu; najčešće se javlja kod histeričnih reakcija, ev. i kod sizofrenije (v.).

Prema obliku razlikujemo: 1. Retrogradnu amneziju, gdje prekid sjećanja zahvaća i doživljaje, koji su se zbili neko vrijeme (sate ili dane) prije poremetnje svijesti. Ta je a. osobito važna u sudskoj psihijatriji za ocjenu vjerodostojnosti iskaza. 2. Anterogradnu, gdje prekid sjećanja zahvaća doživljaje, koji su slijedili neko vrijeme (sate i dane) još iza smetnje svijesti (→ Korsakovljev sindrom). R. L-ć.

Katkad a. obuhvata duže vrijeme pređašnjeg života, do potpunog gubitka pamćenja i znanja o sebi, katkad se nesjećanje proteže samo na neko kritično vrijeme, na neki događaj, a gdjekad se izmjenjuju doba normalnog sjećanja i doba amnezije (periodična a.). Amnezijom se označuje i nesjećanje na ono, što sanjamo u dubokom snu, pa i zaborav na sugerirane doživljaje u hipnozi. R. B-s.