AMIKT je platneni ovratnik, što ga svećenik oblači prije albe. Nastao je od ovratnika, koji se u rimsko doba za careva nosio ispod gornjeg odijela, osobito ispod dalmatike i penule. Kao liturgijsko odijelo počeli su ga nositi u Rimu, a iz Rima prešao je taj običaj i u druge krajeve. Prvotno su ga nosili samo papa i đakoni u Rimu, a izvan Rima u doba Karolinga nose ga i biskupi i svećenici. U Rimu se amikt nosio prvotno iznad albe, a izvan Rima ispod nje, te se taj običaj potkraj 10. st. uveo i u Rimu. Amikt je obično dugačak 80—90 cm, a širok 60—70 cm. Onaj dio amikta, koji je bio oko vrata iznad albe, počinje se u 12. st. resiti parurama, koje su znale biti vrlo skupocjene. U riznici zagrebačke stolne crkve čuva se pod br. 18. u drvenoj škrinjici, obloženoj izbijanim i graviranim srebrom, amikt zagrebačkog biskupa bl. Augustina Kažotića. Na škrinjici je poprsje bl. Augustina s grbom biskupa Mikulića (jednorogi konj). U škrinjici se s amiktom nalazi vlastoručno pismo biskupa Maksimilijana Vrhovca od 11. I. 1827, kojim svjedoči, da je on tu škrinjicu otpečatio i jedan dio amikta odrezao. Straga je, na podnožju poprsja bl. Augustina, natpis: SACRVM HVMERALE BEATI AVGVSTINI EPPI ZAGRABIENSIS. Sam je amikt izrađen od grubog platna; 83 cm širok i 128 cm dugačak. Na vrhu je parura 8.5×72 cm, vezena svilom i zlatom, s arkadama šiljatih lukova. U lukovima poprsja svetaca i to: lijevo tri opatice, desno tri apostola, u sredini biskup u crvenom ornatu s mitrom i nimbusom. Biskup Aleksandar Mikulić izdao je povelju, da je taj amikt dobio od kardinala Vincencija Ursinija, biskupa beneventanskog, zagovorom kardinala Kolonića, nadbiskupa ostrogonskog; ujedno biskup Mikulić određuje, da se ova relikvija ima izložiti na blagdan bl. Augustina Kažotića. Authenticum kard. Ursinija nalazi se u prijepisu u knjizi kanonske vizitacije g. 1792.

LIT.: Joseph Braun S. J., Die liturgischen Paramente in Gegenwart und Vergangenheit, Freiburg i. B. 1924; Ljudevit Ivančan, Inventar prvostolne crkve zagrebačke 1915 (rukopis)