AMIITIDA (grč. Amyïtis), kći Astijaga i unuka Kijaksara, kraljeva međanskih, udata u posljednjem deceniju 7. st. pr. Kr. za babilonskoga kralja Nebukadnezara II. Njezina je udaja imala učvrstiti politički savez između međanske i babilonske države. Legenda, sačuvana od Berosa i Eusebija, pripovijeda, da se mlada kraljica osjećala nevoljko u Babilonu. Nije se mogla sprijateljiti s time, da neprestano gleda oko sebe zidine, koje su bile doduše raskošno iskićene, ali ipak nijesu imale u sebi onoga života, koji je ona bila navikla gledati u šumama i gajevima svojega rođenog zavičaja. Da je utješi i razveseli, dao joj je Nebukadnezar načiniti u Babilonu tako zvane »viseće vrtove«, koji se inače pripisuju i asirskoj kraljici Semiramidi (Šamuramat).