AMIENS, glavni grad francuskoga départementa Somme i pokrajine Pikardije, bogat industrijom, umjetničkim spomenicima i tradicijom. Prije novoga evropskoga rata imao je oko 100.000 stanovnika. Kao raskršće cesta, koje vežu Pariz s Calaisom i istočnu Francusku s njezinim zapadom, imao je Amiens uvijek veliku trgovačku i strategijsku znamenitost. Grad je sjedište biskupije, imade osobito razvijenu tekstilnu industriju svile i vune, kazalište i velik broj srednjih škola i uzgojnih zavoda. Knjižnica imade oko 100.000 svezaka. U t. zv. Pikardijskom muzeju nalazi se mnogo prvorazrednih slika i skulptura od Tintoretta, van Dycka, Tiepola, El Greca, Rodina, a među njima je i slika Kalikst od Andrije Medulića. Nad gradom se izdiže divna katedrala, prvorazredni spomenik gotike, sagrađena 1220—1288. To je najveća francuska bazilika s površinom od 7.700 m2. Njezini graditelji Robert de Luzarches, Thomas, Renault de Cormont i drugi stvoriše veličanstveno pročelje i goleme lađe, koje su ukrasili velikim obiljem kipova, slika i ornamenata. Samih skulptura imade katedrala oko 3.600. Osobito se ističe na glavnom pilastru Krist, nazvan le Beau Dieu, a na portalu južnoga krila kip Bogorodičin, nazvan la Vierge dorée, načinjen oko 1270. Prije dolaska Gaja Julija Cezara u Galiju stajala je na mjestu današnjeg Amiensa Samarabriva, glavni grad plemena Ambijanaca. U 11. st. rodio se u Amiensu ili u njegovoj okolici poznati organizator križarske vojne Petar Amienski (v.), kojemu su građani u blizini katedrale podigli brončani spomenik. G. 1802, 27. III., sklopiše u Amiensu Engleska, Francuska, Španjolska i Batavska republika mir, kojemu se 13. V. pridružila i Turska. U.
Amiens je važan u vojničkoj povijesti. Često je bio u središtu borbe kao važno strategijsko mjesto. Kod A. pobijedili su Nijemci 27. XI. 1870 Francuze. General Fare, zapovjednik francuske sjeverne armije, skupio je u tom prostoru 24.000 ljudi. Pruski general Edwin v. Manteuffel napao ga je s oko 30.000 ljudi. Uspjesi desnog njemačkog krila kod Viller-Bretonneuxa odlučili su borbom. Dne 28. XII. 1870 zaposjeli su Amiens Nijemci, dva dana kasnije predala se i citadella. U prvom Svjetskom ratu Nijemci su 2. IX. 1914 samo kratko vrijeme zaposjeli Amiens. Oko Amiensa zaštićivali su njemački konjički odredi, patrule i rojevi desni bok prve njemačke armije generalnog pukovnika von Klucka, koji je kao desno krilo cjelokupne njemačke velike operativne navalne vojske prelazio preko Meuse te od Belgije zaokretao na jug prema Parizu kraj Amiensa, da dospije u prostor Meaux na Marni, iz kojega se poslije bitke na Marni povukao na sjever u prostor Aisne i Ourcka. Nikada više u Svjetskom ratu nije Amiens bio zaposjednut, ali je neprestano bio strategijski cilj njemačkih ofenziva. Koncem ožujka i početkom travnja 1918 pokušao je Ludendorff u velikoj prodornoj bitki na prostoru ispred St. Quentina i Peronnea (istočno) prodrijeti uz Sommu na Kanal, da tako razdvoji englesku vojsku od francuske. U tu svrhu skupio je na prostoru s obje strane Somme i na sjever preko Arrasa na početku bitke 62 divizije, a pri kraju te velike bitke, koja je trajala gotovo mjesec dana, sudjelovalo je ukupno 90 divizija, koje su u središtu ili na bokovima stupile u borbu. Zauzet je St. Quentin, Bapaume i Peronne. Pad Peronnea zaprepastio je savezničko vodstvo. Položaj je postao tragičan; u Londonu su se sastali vojnički i politički vođe, među njima i Churchill i maršal Wilson, a konačno su se u gradiću Doullensu, sjeverno od Amiensa, sastali glavni faktori engleske i francuske politike i vojnog vodstva. Odlučeno je, da vojničko vodstvo preuzme maršal Foch kao zajednički vrhovni zapovjednik uz šefa štaba generala Weyganda. Na to je pristao i maršal Petain i engleski maršal French. Oko Amiensa nastavile su se najteže borbe. Održao se Amiens i Arras, važna strategijska točka sjeverno od Amiensa, oko koje je šesta engleska divizija generala Tudora tvrdo držala položaje. Foch je poveo protuofenzivu. Plan generala Ludendorffa nije uspio; on je doduše postigao važne taktičke uspjehe, ali nije razdvojio savezničke vojske niti je došao do obale Kanala. I Nijemci i saveznici su imali strahovitih gubitaka. Bitka oko Amiensa i Peronnea bila je jedna od glavnih bitaka Svjetskog rata; ona je bila odlučna za ishod rata.
I u ratu 1939-40 pokazao je Amiens ponovno svoju važnost. Kad su 10. V. 1940 njemačke oklopljene divizije, motociklistički bataljuni i brze motorizirane divizije pod zapovjedništvom generala von Kleista prodrle preko utvrđenih položaja linije Meuse (između Dunanta i Sedana), došle u nizine iznad Aisne i naglo zaokrenule na sjeverozapad, opet je Amiens došao u središte borbe. Ovaj put je St. Quentin brzo zauzet. Nijemci su već došli pred Peronne. Bilo je očito, da se radi o odlučnoj akciji i da se mijenja pravac prodiranja prema Kanalu. I Peronne je brzo pao. Praznina između južne i sjeverne savezničke armije povećala se. Oklopljene divizije generala Kleista napale su Amiens i nakon ogorčene borbe upravo su ga pregazile. Njihov munjeviti marš uzduž Somme dostigao je brzo Abbeville. Strategijski ključ Amiens, koji vlada tim prostorima uz Peronne i St. Quentin, bio je u njemačkim rukama. Time su Nijemci dospjeli do obale Kanala i uspjeli u svojem strategijskom cilju da razdvoje savezničke armije na južnu ispod Somme i na sjevernu u gornjoj Flandriji. Cijela obala Kanala dospjela je brzo u njemačke ruke. Sl. P-ć.