ABRUZZO, kraj u srednjoj Italiji, koji obuhvaća najviši dio Apenina i obronke do obale Jadranskoga mora između rijeka Tronto i Trigno. Zemlja je pretežno gorovita i sastoji se od glavnog apeninskog gorskog lanca s najvišim njegovim dijelom Gran Sasso d’Italia, u kojemu je najviši vrh Monte Corno, ujedno i najviši vrh Apeninskog poluotoka (2914 m), te od Majelle s vrhom Monte Amaro (2905 m) i uporednog apeninskog lanca s Monte Velino (2487 m) i Monte Greco (2283 m). Između ta dva glavna lanca prostire se visočje Abruzzo, koje je poprečno visoko 1000 m, a izgrađeno je od mezozojskog i tercijarnog vapnenca, koji pokazuje mjestimice obilježja krša i gdjegdje tragove iz glacijalnoga doba. To je područje osobito bogato šumama. Abruzzo obuhvaća i lanac Subapenina sa Sabinskim i Simbruinskim planinama, u kojima je najviši vrh Monte Viglio (2156 m). Između glavnih gorskih lanaca proteže se dolina rijeke Aterno, a dolina rijeke Pescare dijeli Gran Sasso od Majelle. Između unutarnjeg lanca i Sim bruinskih planina je kotlina isušenog jezera Fucino te doline Salto i Liri. Istočni dio Abruzza spušta se postepeno prema morskoj obali, koja nema prirodnih luka, nego se proteže u ravnoj crti isprekidanoj samo ušćima rijeka. Zbog toga služe brodarstvu samo neka ušća rijeka kao luke, osobito Pescara; još je luka Ortona. Gotovo sve rijeke u Abruzzu teku transversalno utječući u Jadransko more. Jedino Aterno-Pescara teče najprije longitudinalno i najdulja je rijeka u A. (145 km). U Jadransko more se izlijevaju Tronto, Tordino, Vomano, Fino, Pescara, Sangro i Trigno. Kako A. obuhvaća zapravo dva različita područja: unutrašnje visoko i istočno nisko područje, tako je i klima različita, a s njome u vezi također oborine, vegetacija i zanimanje pučanstva. Visoki A. ima planinsku klimu s mnogo oborina (do 1500 mm). Zime su dugačke i oštre, ljeta hladna. U Aquili, koja leži u dolini Aterna, srednja je zimska temperatura +1°, ljetna 21,5°. U dolinama i u niskom A. ima manje oborina, kod Aquile 700 mm, u dolini Pescare 900 mm. U jadranskom dijelu A. temperatura je nešto niža nego na zapadnoj talijanskoj obali iste geografske širine, jer apeninski lanci priječe pristup toplim zapadnim vjetrovima. U visokom A. prostiru se velike šume, livade i pašnjaci, pa ondje narod živi većinom od stočarstva i iskorišćuje šumu, dok se po dolinama bavi ratarstvom. Na planinama iznad 2000 m javlja se alpska flora, koja je preostala iz glacijalnoga doba. Tako se može naći gentiana, saxifraga i rododendron na Gran Sassu, Majelli i Marsicanu. Za botaničare je osobito zanimljiva Majella, na kojoj ima vrlo rijetkih ljekovitih i aromatičnih biljka. Od drveća raste u nižim šumama pretežno hrast, u višim bukva, a u najvišim crnogorica. U jadranskom dijelu A. uspijeva mediteranska flora: maslina, vinova loza, kesten i badem. U A. je omeđen narodni park, u kojem su zaštićene sve rijetke vrste flore i faune. I gustoća naselja je različita, mijenja se od 200 do 50 po km2. Najgušće je naseljena dolina rijeke Tronto (preko 200), a planine najrjeđe. Jedna četvrtina naselja nalazi se iznad 1000 m, a neka nadmašuju i 1300 m. Najviše naselje je Rocca Cala scio (1464 m visoko). Pastirski ljetni stanovi sežu i preko 2000 m. Administrativno je A. podijeljen u četiri pokrajine: Aquila, Chieti, Pescara i Teramo, koje ukupno zapremaju površinu od 10.800 km2 sa oko 1,030.000 stan, a poprečna je gustoća 95,4. U pokrajini Chieti ima najviše obrađenoga tla, 77,5%; u Teramu 73,5%; u Aquili 36%, ali u njoj prevladavaju šume i pašnjaci. U A. nema velikih posjeda (osim Torlonia i Fucino), nego su sve mali posjedi. U području Jadrana narod se uglavnom bavi ratarstvom i gojidbom masline, vinove loze i badema. U visokom području glavno je zanimanje stočarstvo, i to pretežno ovčarstvo, jer se zbog oskudice vode ne mogu toliko gojiti goveda, a goji se i mnogo svinja. Zbog nerazvedene obale malo se ljudi bavi ribarstvom (oko 900 ribara). Industrija je uglavnom kućna, od koje je osobito razvijeno čipkarstvo i tkalaštvo. U okolici Fucina goji se mnogo sladorne repe, a u Avezzanu je tvornica šećera, koja može proizvesti dnevno 15.000 q šećera, pa je jedna od najvećih takvih tvornica u Italiji. Od g. 1925 povećava se broj hidroelektričnih centrala, koje mogu proizvesti 90 milijuna kWh. U zemlji ima boksita oko mjesta Villavallelonga i Ovindoli za proizvodnju aluminija. Još se proizvodi cement i vapno. Cestovna mreža je dobro razgranjena, a gusta je i željeznička mreža. Glavna pruga je Pescara—Avezzano—Rim, zatim obalna, od koje se odvajaju manje pruge. U gorovitom području Abruzza javljaju se često potresi, a naročita su njihova središta doline rijeke Tronto i Aterno, zatim područja Majelle i Marsice. Zbog teških životnih prilika narod se mnogo seli u prekooceanske zemlje, ali se većinom i vraća u domovinu. Narodna je prosvjeta, pogotovo u gorovitom području, dosta slaba, pa ima oko 45% nepismenih. Ime dolazi od latinskoga Aprutium.
LIT.: E. Abbate, Guida dell’Abbruzzo, Club Alp. Ital., Rim 1903; F. Sacco, Gli Abbruzzi, Boll. Soc. Geol. Ital., Rim 1907; A. Balzano, Abbruzzi e Molise, Turin 1927.