AMFORA, posuda za spremanje i otpremanje tekućina kod Grka i Rimljana. Kod Homera zove se ta posuda amphiphoreus, jer se nosi na dvije ručke. A. je posuda s dosta uskim i dugim vratom, nešto proširenim trbuhom te okruglim ili šiljatim dnom, tako da nije mogla stajati na zemlji, nego se je morala postavljati na poseban stalak ili ukopavati u pijesak. Tako zakopanih amfora našlo se je u dvorištima antiknih kuća. Kako su amfore morale biti dosta jake, to su se one izrađivale samo u krajevima, gdje je bila vrlo dobra glina, pa su bile poznate pojedine tvornice, koje su utiskivale na svoje izrađevine i tvorničke oznake. U Italiji su bile poznate tvornice, koje su izvozile amfore i u naše krajeve. Na obalama Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije bila su mnoga skladišta, iz kojih su se a. otpremale u unutrašnjost. Ta su skladišta jednom naglo napuštena, pa su se kasnije odronjavala u more. Zato se uz našu morsku obalu i uz otoke nalaze amfore u moru katkada u većim količinama. Od ovih amfora, koje su služile u praktične svrhe, treba razlikovati grčke slikane amfore, s nožicom, koje su se izrađivale već od 10. st. pr. Kr., pa onda kroz sve periode slikanih vaza. Osobito su poznate amfore, koje su se uvijek slikale u arhajskom stilu, a koje su se, napunjene najfinijim uljem od atičkih maslina, davale kao nagrada pobjednicima u panatenejskim natjecanjima. Na njima je umjetnički prikazana božica Atena s natpisom ton Athenethen athlon.