AMFITEATAR, kod Rimljana monumentalna građevina okrugla ili eliptična oblika, u kojoj su se davale borbe gladijatora i lovovi na divlje zvijeri. Stari su pripisivali pronalazak tih igara Kampancima, a znamo, da su se davale kod Etruščana. Tako su ih g. 264 pr. Kr. dali u Rimu Marko i Decimo Brut. Prve su se igre održavale na tržnici za marvu, a za gledaoce načinjene su klupe od drva. Na tako provizornim igralištima davale su se te igre do konca rimske republike.

Najstarije amfiteatre od kamena nalazimo u Kampanji. Amfiteatar u Pompejima sagradili su Gaj Kvincije Vag iM. Porcije oko 80 pr. Kr. Od tog je amfiteatra preostala dosta primitivna konstrukcija (stube su izvana). Amfiteatar u Kapui sigurno je još stariji.

G. 59 pr. Kr. dao je Skribonije Skauro sagraditi u Rimu dva kazališta, okrenuta stražnjom stranom jedno naprama drugom. Prije podne davale su se tu kazališne predstave. Popodne bi se okrenula oba kazališta posebnim mehanizmom, tako da su obadvije pozornice s orhestrama zajedno činile samo jednu. Gledaoci su ostajali na svojim mjestima. Za borbe sa zvijerima morale su se maknuti i scene, te su arenu činile obadvije orhestre; svakako je takva arena bila za borbe sa zvijerima zgodnija od cirkuske. Cezar je g. 46 pr. Kr. načinio drugo dvostruko kazalište od drva, po svoj prilici zato, što je Skaurovo bilo premaleno za njegove priredbe.

Prvi a. od kamena dao je sagraditi u Rimu g. 29 pr. Kr. na Martovu polju Gaj Statilije Tauro, ali je taj sigurno tek djelomično bio od kamena, jer je izgorio za velikog požara u Neronovo vrijeme. Car August je po svoj prilici dao sagraditi više amfiteatara, jer u svojoj oporuci, poznatoj pod imenom monumentum Ancyranum (po jednom hramu u Ankyri, današnja Ankara), navodi, da je dao dvadeset i šest borba s divljim zvijerima u cirkusu, na forumu i u amfiteatrima. Tako su se zbog mnogih zabava ove vrsti, dizale za te priredbe velike zgrade. Prvi veći amfiteatar u Rimu počeo je graditi car Kaligula. Neron je sagradio drveni a., a iz istog vremena će biti i ruševine, poznate pod imenom amphitheatrum castrense. Car Vespazijan počeo je graditi golem a. na mjestu, gdje je nekada stajala zlatna kuća Neronova, no sam ga nije mogao svršiti. Posvetio ga je njegov sin Tito g. 80 pos. Kr., ali ga je dovršio valjda tek Domicijan. Koliko se Rim tada ponosio tom građevinom, vidi se po tom, što joj nalazimo sliku na novcima Vespazijana, Tita i Domicijana. Ovi su carevi davali tu i bojeve lađama i u tu svrhu punili arenu vodom. Antonin Pio morao je zgradu popravljati, a pod Makrinom udario je grom u zgradu i uništio velik dio gornjih sjedala. Amfiteatar opet dolazi na novcima Severa Aleksandra; valjda ga je taj car iza požara opet posvetio. Historičar Amijan vidio je g. 357 Flavijev amfiteatar još sasvim čitav, a u prvoj polovici 5. st. pos. Kr. se popravljao. Dapače je u 8. st. zgrada bila navodno još cijela. U ranom srednjem vijeku, za borba između rimskih građana, teško je stradao. Uza sve to su nam se sačuvale do danas grandiozne ruševine, koje zadivljuju svakoga posjetioca Rima, poznate pod imenom »Colosseum«.

Bila je to eliptična zgrada na četiri kata, donja tri s arkadama, četvrti s četverouglatim prozorima. U arkadama su stajali kipovi, a u najgornjem katu bile su rozete, zapravo okrugli štitovi, po svoj prilici od kovine. Sačuvani su ostaci za pričvršćivanje drvenih kolaca za zastore, kojima je gledalište bilo pokriveno za žarkih sunčanih dana.

Sjedala su bila tako razdijeljena, da je svaki lako dolazio do svojega mjesta. Za svaki odio sjedala bili su posebni ulazi, stubišta. Ispod arene bile su (sada dijelom iskopane) substrukcije, za puštanje zvijeri u arenu, za brzo odstranjenje lešina, za punjenje arene vodom i t. d. Čini se, da su naprave tek iz kasnijeg vremena. U Rim se ugledao sav ondašnji svijet. Svaki je gradić mislio, da mora davati gladijatorske igre i lovove, a poduzetnici gladijatorskih škola išli su sa svojim gladijatorima po cijeloj rimskoj državi i davali predstave. Tako su po pokrajini nastajali amfiteatri. Danas ih poznajemo već vrlo mnogo. Mnogi su još dosta sačuvani (u Nîmesu, Veroni, Puli). Kod nas su sačuvane ruševine u Solinu. No nemoguće je i zamisliti, da Siscia i Sirmium, koji su u doba gradnje Colosseuma već bili rimske kolonije, nisu imali amfiteatra.

U amfiteatru se dao razviti najveći sjaj. Zato se već i u izvedbi građevine uzimao najskupocjeniji građevni materijal: mramor, travertin, rjeđe tuf, a još rjeđe opeka ili lomljeni kamen. Kod mnogih su gornji katovi bili od drva (in ligneis). Gdje je bio zgodan teren, građeni su amfiteatri uz obronke brda, te su se sjedala mogla načiniti manjim troškom.

Predstave su u amfiteatrima bile atrakcije prvoga reda, osobito za niži puk. Zato su amfiteatri morali biti vrlo veliki. Rimski Colosseum imao je u velikom promjeru elipse 188, a u malom 156 m, dok je veliki promjer njegove arene bio 76, a mali 46 m. Sjedala je u njemu bilo za više od 85.000 posjetilaca, ali je osim toga moglo stati u nj još i daljih 15.000 gledalaca. O predstavama u amfiteatrima vidi članke: Gladiator, Venationes, Naumachia.