AMFIBOL. Tim imenom označuju u mineralogiji grupu minerala, koji su po nekim svojim osobinama u dosta blizom odnosu s piroksenima, tako da obje vrste minerala, amfibolski i piroksenski, stvaraju zajedničku grupu. Amfibolski minerali kristaliziraju rompski, monoklinski i triklinski. Odlikuju se savršenom kalavošću, koja se vrši smjerom ploha prizme. Kako se te prizmatske plohe sijeku pod kutom od neka 124°, to se i pukotine od kalavosti sijeku među sobom pod tim kutom. Stupanj tvrdoće ko leba im između 5,5—6. To su uglavnom magnezijski metasilikati s kalcijem formule [SiO₃]₄Mg₃Ca, gdje je jedan dio magnezija zamijenjen, malne redovno, željezom. U sastav nekih ušao je još i Al₂O₃, a u nekima je kalcij zamijenjen natrijem. Od željeza su različito obojeni, a koji nemaju željeza, bijeli su. U koje je pak ušlo željezo, zeleni su u različitoj jakosti već prema količini te kovine. Oni s malo željeza, zelenkasti su, a koji ga imaju više, zele niji su, prelazeći s poviše željeza u mrkozelene, pa čak i u crne vrste. Uz neke fizičko-kemijske procese preobražavaju se u različite minerale, na pr. u limonit, magnezit, kalcit, steatit, serpentin, kalcedon, ahat i opal. Neki od njih, monoklinski amfiboli, vrlo su važni mineralni sastavci stijena, pa jedni ulaze u mineralni sastav eruptivnih stijena, drugi u mineralni sastav kristalastih škriljaca, stvarajući tu svoje naročite vrste stijena, t. zv. amfibolite. Jedni su se razvili kristalizacijom iz magme, drugi djelovanjem metamorfnih procesa u dubinama Zemljine kore. Od rompskih amfibola spominjemo antofilit, kojega ima u kristalastim škriljcima, naročito u amfibolskim gnajsima i amfibolskim škriljcima. Nalazi se najviše u lisnatotrakastim i vlaknatim nakupinama, koje su slične azbestu. Boje je smeđe, smeđastozelene, smaragdnozelene, sive, smeđasto-thophyllon »klinčac«). Od monoklinskih su važne vrste aktinolita-tremolita. Te se amfibolske vrste javljaju samo ime, od grč. aktis »zraka« i lithos »kamen«). Aktinolit sadrži u vlaknatim prutićastim i zrakastim nakupinama (otuda ime, od grč. aktis »zraka« i lithos »kamen«). Aktinolit sadrži redovno željeza, pa je različite zelene boje. Formula mu je [SiO₃]₄(MgFe)₃Ca. Tremolit je obično bez željeza, pa je tada bijel. Formula mu je [SiO₃]₄Mg₃Ca. Dobio je ime po nalazištu u Val de Tremola u Alpama. Obje vrste su važni sastavci kristalastih škriljaca. Amfiboli aktinolitsko-tremolitske grupe znadu se razviti i u vlasatim i vunastim nakupinama, pa takve zovemo azbestom. Gdje su vlakanca fina i mekana kao pamuk, zovemo ih amijantom. Među monoklinskim amfibolima važna je i grupa t. zv. crnog amfibola, rogovače ili rožnatog sjajnika. Članovi te grupe bogati su željezom (otuda im crna boja), a u sastav njihov ušao je još i aluminij, pa im je formula [SiO₃]₄(FeMg)₃Ca, (FeAl)₂O₄(FeMg), [SiO₃]₄ (FeAl)₂. Rogovača, rožnati sjajnik ili amfibol javlja se obično u jasnim kristalima, koji su stupićasti i šesterostranih obrisa. Svojom crnom bojom i formom toliko je slična mineralu turmalinu, da je čovjek više puta u sumnji, jesu li to kristali amfibola ili turmalina (otuda ime od grč. amphibolos »sumnjiv«). Po načinu razvitka dvije su vrste rogovače: obična (obični amfibol) i bazaltska (bazaltski amfibol). Obični amfibol bogat je ferooksidom, FeO, od koga je crn s neznatnim prijelazom u zelenkastu boju, koja je negdje jednaka boji luka. Nalazi se kao sastavni mineralni dio nekih eruptivnih stijena, na pr. granita, sijenita, diorita, gabra i dijabaza, pa u kristalastim škriljcima, na pr. u amfibolitima, zelenim škriljcima i amfibolskim gnajsima, gdje je postao metamorfozom iz piroksena. — Takve metamorfoze amfibola iz piroksena znadu biti vlaknate, pa ih zovemo uralitom, a sam proces metamorfoze uralitizacijom. Bazaltski amfibol bogatje ferooksidom Fe₂O₃. Crn je, a na površini otkalanih komada pokazuje jaku staklenu sjajnost. Odlikuje se jakim pleohroizmom (grč. pleon »mnogo« i hros »boja«, mnogobojan), t. j. promatran u izbrusku pod mikroskopom pokazuje u različitim smjerovima različite boje. Pojavljuje se u veoma lijepim kristalima, koje nalazimo po bazaltima i andezitima. Vrlo je rasprostranjen kao mineralni sastavak u nekim mladim eruptivnim stijenama, na pr. u napomenutim bazaltima i andezitima. Ima dakako još nekoliko vrsta monoklinskih amfibola, na pr. gaukofan, ribekit, pargazit, nefrit i t. d. Triklinski amfiboli nisu od važnosti pri izgradnji Zemljine kore, kao što su na pr, monoklinski. I njih ima nekoliko vrsta.