AMEN (hebr. »zaista, doista, tako je«). Dolazi već u IV. M. 5, 22 kao izraz, kojim sav narod očituje svoje pristajanje na ono, što je svećenik izrekao. Izražava također želju, da se ispuni blagoslov ili proroštvo. Krist je često upotrebljavao ovu riječ, da istakne nepokolebljivu istinitost svog naučavanja. Već u Starom Zavjetu upotrebljava se najčešće na svršetku skupnih molitava, gdje jedan moli, a svi prisutni završavaju sa: amen! Taj je običaj usvojen i u kršćanskom bogoslužju, gdje se dodaje na svršetku molitava. J. O.

Iz Biblije je riječ amen prešla u crkve, rjeđe u sinagoge. Nalazi se gotovo u svim jezicima, pa je prema tome najraširenija hebrejska riječ. M. F.