ABRAMIĆ, Mihovil, * Pula 1884 od roditelja, koji potječu iz Baške na otoku Krku, arheolog, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu. Arheologiju je učio u Beču kod Bormanna, Reischa, Kubitscheka i Schneidera. Dobivši stipendij austrijske vlade pošao je u Italiju, Grčku, sjevernu Afriku i Malu Aziju, gdje je popunio svoje znanje. G. 1910 stupio je u službu arheološkoga zavoda u Beču, koji mu je 1913 povjerio upravu državnoga arheološkoga muzeja u Akvileji. Tamo ga je zatekao svjetski rat, pa je nakon sklopljenoga mira, kada je Akvileja pala pod Italiju, od talijanskih vlasti bio interniran u Rimu. Nastojanjem Bulićevim već je početkom 1920 došao u Split, gdje je uskoro postao ravnateljem Arheološkoga muzeja. A. je još kao đak u Beču prisustvovao iskapanjima, osobito u Ptuju, gdje su se vodila iskapanja uz pripomoć države. Tamo je radio više godina, te je i u kasnijim godinama boravio po više mjeseci u Ptuju. Kao najbolji poznavalac iskopina i spomenika staroga Petovija izdao je g. 1925 na njemačkom i slovenskom jeziku vrlo dobar vodič kroz Petovij. U Dalmaciji je iskapao na više mjesta: u Ninu, Burnumu kod Kistanja, Aequumu kod Čitluka. U novoj muzejskoj zgradi u Splitu temeljito je, po najnovijim znanstvenim principima, uredio vrlo bogate i lijepe zbirke. Njegov je naučni rad vrlo obilan. Prvi su mu radovi izlazili u bečkim njemačkim časopisima. Surađivao je u Bulićevu Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, te je iza smrti Bulićeve preuzeo uredništvo toga časopisa i u njem objelodanio više radova iz područja arheologije i epigrafike. Surađuje također u akademičkom izdanju antiknih natpisa naše zemlje. Sa Hoffillerom zajedno uredio je Bulićev zbornik, a suurednik je i Hoffillerova zbornika. Član je dopisnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i redovni član njemačkog Arheološkog instituta.

BIBL.: Spätrömische Gräberfunde in Velm (Jahrbuch für Altertumskunde, I., 1907); Archaeologische Funde in Pettau (Jahreshefte des österr. archaeologischen Institutes in Wien, XVII., 1914); Opaske o nekim spomenicima staroga Poetovija (Časopis za zgodovino in narodopisje, XXVIII., 1933); Poetovio, Führer durch die Denkmäler der römischen Stadt, Wien 1925 (slov. izd. u prijevodu Antona Sovre-a, 1925); Zur Geschichte Salonas u »Forschungen in Salona«, I., Wien; Untersuchungen in Nord-Dalmatien (Oesterr. Jahresh. Beiblatt, XVII., 1909); Der Sonnenschirm auf dalmatischen und norischen Reliefs (ibid. XXV., 1929); Grčki natpisi iz Solina (Vjesnik za dalm. arheologiju i historiju, sv. 47.); O novim miljokazima i rimskim cestama stare Dalmacije (ibid., sv. 49.); Speculatores i beneficiarii, Starinar 1922; Militaria Burnensia, Bulićev Zbornik 1924; Spomenici iz bedema stare Salone, Vjes. za dalm. arh.; Historijski natpis iz Garduna, ibid.; Novi vojnički natpisi iz Andetrium-a, ibid.; O predstavama Ilira na antiknim spomenicima, Časopis za zgodovino i t. d., XXXII., 1937; Novi votivni relijefi okonjenih božanstva iz Dalmacije (Serta Hoffilleriana, 1940); Kulturno-historijski pregled stare Dalmacije do dolaska Slavena, Naš Jadran, 1939; Ein neues Kairos-Relief, Oesterr. Jahresh. XXVI., 1930; Brončano poprsje iz okolice Sv. Jurja uz Južnu želj., Brunšmidov Zbornik, Zagreb 1938; Split i okolica (Biblioteka Jadranske Straže, 1928), u više jezika; L’art byzantin en Dalmatie, Mélange Uspenskij, III., Pariz 1930; Jedan doprinos k pitanju oblika hrvatske krune, Šišićev Zbornik, 1930; Altkroatische Denkmäler, Jugoslavenski Turizam, Split 1929; Basrelijef Sv. Jurja u Žrnovnici, Starohrv. Prosvjeta, nova ser., I., 1927; Nekrolozi F. Buliću, Srpski književni Glasnik 1934, Vjesnik za dalm. arheologiju 1940, Ć. M. Ivekoviću, Narodna Starina, 1937, i L. Marunu, Glasnik Primorske banovine, II., 1939; Archaeologische Forschung in Jugoslawien, Bericht des VI. internat. Archaelogenkongresses in Berlin 1939.