AMBITUS. 1. Tako se zove prostor, koji je mogao ostati slobodan okolo svake rimske kuće (a i oko groba). Razlog je tome bio u religiji. Svaka je kuća imala svoje ognjište, a svako je ognjište bilo posebno svetište s posebnim domaćim božanstvima. Ta su svetišta bila tako odijeljena, da se nisu smjela doticati. Ta ustanova, koja je bila uobičajena u Rimu, zabilježena je i među zakonima na dvanaest ploča, gdje je određeno, da slobodni prostor oko svake kuće ima biti širok dvije i po stope. Zato zgrada stoji na zemljištu kao otok i zove se u prenesenom smislu insula (otok).

2. Ambitus se zove i pohađanje kandidata za rimske magistrature kod izbornika u svrhu sakupljanja glasova. Kako su rimske magistrature bile vrlo unosne, to se sabiranje glasova doskora izrodilo u kupovanje, a kasnije i u prisilno iznuđivanje. Sazivale su se skupštine, organizirale bande, obećavalo se i prijetilo. Već 432 pr. Kr. izglasan je zakon, koji je kandidatima branio, da hodaju okolo u bijelim togama. Tih je zakona kasnije primljeno više, ali su se i zaboravljali, ili su se njima služili samo protiv jedne stranke. Kazne predviđene u tim zakonima katkada su veoma stroge (globe, zatvori, progonstva). Rimsko carsko doba uvelo je nove norme za sticanje magistrature, ali je ipak car August još 18 pr. Kr. morao izdati nov zakon de ambitu, koji je kažnjavao prestupke zabranom kandidiranja na 5 godina, a u težim je slučajevima određivao još i teže kazne. U kasnije carsko doba pojam ambitus je proširen, pa su se pod tim razumijevala i podmićivanja radi postizavanja činovničkih mjesta.