AMARA (lat. amarus »gorak«) su različite, uglavnom nedužne gorke tvari biljnoga podrijetla, koje se od pradavnih vremena upotrebljuju u (pučkoj) medicini za izazivanje i pojačanje teka. A. djeluju sa usne sluznice reflektorno, t. j. putem živčanih prenosa, na izlučivanje želučanih sokova, zatim izravno na sluznicu želuca pripremajući akt probave. Na taj način izravno i neizravno pospješuju rad drugih žlijezda i crijevna gibanja (peristaltiku), a smanjuju bolesna vrenja i rastvaranja. Budući da kemijski ne predočuju jedinstvene skupine, dijele se na čiste (a. pura), na pr. srčanik (Gentiana lutea) i kičica (Centaurium minus), sluzave (a. mucilaginosa), na pr. podbijel ili konjsko kopito (Tussilago Farfara), aromatične (a. aromatica), na pr. pelin (Artemisia absinthium) i slane (a. salina), na pr. maslačak (Taraxacum officinale).

U medicini se a. propisuje u obliku čajeva i tinktura za pobuđenje apetita, kao i sa željezom kod slabokrvnosti.

Gorka svojstva imaju osim a. mnoga druga sredstva, koja se redovno upotrebljuju u druge svrhe, kao na pr. kinin, strihnin i neki drugi alkaloidi istaknutih djelovanja, pa ih se zbog toga ne ubraja među a.