AMALGAM (od grč. a »ne« i malagma, odnosno malassein »umekšavati«). Po rudnicima žive i cibarita (rumenice) nalazi se kadikad amalgam ili srebrni amalgam, spoj srebra sa živom (AgHg). Kristalizira teseralno, a nalazi se i u zrnju, pa u jedrim masama ili kao prevlaka. Metalna je sjaja, neproziran, srebrnastobijel. Dosta je krhak, ali se da i malo kovati. Nalazi se u prirodi i zlatni amalgam (AuHg). On je bijel i metalna sjaja, a pojavljuje se u zrnju i u kuglicama, koje se daju gnječiti. Negdje ga ima i u tekućem stanju. Nađen je i u zlatonosu pijesku u potocima, što dolaze sa Deli Jovana u Istočnoj Srbiji. F. T.

Amalgami, naziv za živine legure, odnosno za otopine kovina u živi. A. zlata i srebra nalaze se u prirodi. Neke se kovine kod obične ili nešto povišene temperature lako spajaju sa živom, odnosno u njoj se otapaju (na pr. alkalijske kovine, kositar, cink, zlato, srebro), a druge samo u fino usitnjenom stanju ili nakon uklanjanja oksidne kožice, koja priječi dodir sa živom (na pr. bakar). Neki se amalgami (na pr. niklja) mogu dobiti samo zaobilaznim putem, djelovanjem živinih soli u otopini ili elektrolizom. Željezo se uopće ne amalgamira.

A. su — prema količini žive — čvrsti, plastični ili tekući. Mnogi se od njih nakon nekog vremena skrutnu, jer nastaju kristalizovani spojevi žive s drugom kovinom, koji sadržavaju uklopljenu suvišnu živu. Grijanjem se opet smekšaju. Na tom svojstvu se osniva upotreba a. za zubne plombe i ljepila za kovine. Prije se za zubne plombe upotrebljavao najviše bakreni amalgam, jer djeluje antiseptički i savršeno prianja uz zub, ali su mu nedostaci u tomu, što pocrni i što otpušta veće količine otrovne žive. Zato se danas upotrebljavaju radije t. zv. plemeniti a., koje zubar prije samoga plombiranja sam napravi od jedne legure srebra i kositra (ta se u trgovini također naziva amalgam, iako to zapravo nije) miješanjem sa živom. Ti plemeniti a. sadržavaju često i manje količine zlata, platine, bakra.

Zlatni i srebrni a. upotrebljavaju se za pozlaćivanje i posrebrivanje u vatri: njima se namaže predmet i u vatri se istjera živa. A. kositra se upotrebljavao nekada za pravljenje ogledala. A. bizmuta, cinka i kadmija u raznim omjerima upotrebljava se kao ljepilo za kovine. Natrijev amalgam služi u kemiji kao redukciono sredstvo, jer s vodom razvija vodik. U istu svrhu služi i amalgamirani aluminij. Natrijev amalgam nastaje i kao međuprodukt kod nekih postupaka elektrolitičke proizvodnje alkalijskih hidroksida.

Amalgamacija — postupak za dobivanje zlata i srebra iz njihovih rudača. Sastoji se u tome, da se djelovanjem žive na smrvljenu rudaču dobije najprije odgovarajući, plemenitom kovinom bogati amalgam, a iz ovog odestiliranjem žive sama kovina. Za zlato je amalgamacija uz cijanidno luženje glavni postupak proizvodnje. R. P.

Amalgamske plombe. Za ispunjavanje karioznih šupljina u zubalu upotrebljava se srebrni, zlatni ili platinski amalgam, koji se razmekša s nešto žive. Nakon nekog vremena (2—3 sata) stvrdne se amalgam. Plombe od a. spadaju među najjeftinije, jer iziskuju najmanje radnog vremena, a sam a. je relativno jeftin. Glavna im je pogreška, što se tijekom vremena stegnu, pa između plombe i zuba nastane šupljina (uska pukotina), koja uvjetuje dalje kvarenje zuba. J. B-k.