AMALFI, grad od 5000 stan. na strmoj obali u malom zatonu zaliva Salerno. Zaštićen sa sjevera brdom Lattari vrlo je ugodno morsko kupalište, pa mu je glavno vrelo prihoda promet stranaca. Kuće s vrtom na krovu i uske ulice izgrađene su stepenasto u živom kamenu s bujnom vegetacijom. Stanovništvo se bavi ribolovom i goji u okolici izvrsna vina i južno voće. Sjedište je nadbiskupa, sa stolnom crkvom iz 13. st. u slogu lombardsko-normanskom i s kriptom, u kojoj je tijelo apostola sv. Andrije bez glave. Cistercitski samostan iz 13. st. sada je hotel. U srpnju 1930 znatno je oštećen od potresa. Proizvodi papir, sapun i makarone.

U starom vijeku A. je neznatno mjesto, od 8. st. diže se polako pod gospodstvom Napulja. G. 839 pobuni se A. protiv Langobarda i postade nezavisan, pod svojim knezovima. Odsad do 11. st. ima u svom dukatu cijelu sjevernu obalu Salernskog zaliva, na zapadu od granice Salernskog vojvodstva; na sjeveru je graničio s napuljskim teritorijem. I otok Capri pripadao je A. Amalfitanska je flota u 9. st. već znatna, i A. u borbi između Saracena, Bizantinaca i Ludviga II. pomaže sad jedne, sad druge. Oko polovice 10 st. zamijeni A. republikanski ustav kneževskim (prefetturi), uz priznavanje vrhovne vlasti Bizantije. U 9. st. širi A. svoju trgovinu po južnoj Italiji, u 10. po cijelom Mediteranu. Krajem 10. st. A. je već u trgovini nadvisio Napulj. Posvuda osniva svoje trgovačke kuće i banke, u Carigradu ima svoju četvrt. U 10. st. langobardski salernski knezovi zagospoduju A. (1039). G. 1073 pozove A. u pomoć Roberta Guiscarda, koji ga zaštiti od salernskih knezova, ali uze za sebe. Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja oslobodi se A. od Normana početkom 12. st., ali ga već 1131 podjarmi Ruggero II., kralj Sicilije. Suparnica A. Pisa pokuša 1137 da uništi A. Sam grad se spase i ne bi razoren, ali Pisa uze cijeli njegov dukat. Poslije pisanske navale i pljačke poče trgovina A. naglo padati, njegove kolonije zamijeniše sada mletačke, pizanske i genoveške. Uza sve to A. trguje i dalje, sve do 1343, kad strahovita oluja razori najveći dio grada, njegove lučke naprave i arsenale. Doskora izgubi A. i svoju slobodu mijenjajući od 1392 razne gospodare. G. 1459 predade se Ivanu Anžujcu. G. 1461 dade kralj Ferrante dukat A. Ferdinandu Piccolominiju. G. 1582 otkupi se A. od udove posljednjeg Piccolominija.

LIT.: Moretti, Prima repubblica marinara d’Italia, Ravenna 1904. G. N.

Amalfske ploče (Tabulae Amalphitanae), jedan od najstarijih spomenika pomorskoga prava. Stvorene su u gradu Amalfi između konca 12. i početka 13. st., kad je njegovo pomorstvo cvalo, a možda već 1131, kad je Amalfi bio združen s normanskim kraljevstvom. Od 66 članaka 45 ih je na talijanskom, 21 na latinskom jeziku. Svakako, Capitula et ordinationes curiae maritimae nobilis civitatis Amalphae bijahu na snazi sve do 17. st., jer se spominju još 1603 u kupoprodajnim ugovorima za brodove. Izvornika tih ploča nestalo je 1401, dok nije 1844 bio pronađen u bečkoj dvorskoj knjižnici među papirima mletačkog dužda Marka Foscarinia (1696—1763). Poslije svjetskog rata povraćena su ta znamenita pravila pomorskoga prava gradu Amalfi. A. P.