ABRAHAM (otac mnoštva, isprva zvan Abram, uzvišeni otac, Gen. 17, 5), patrijarh izraelskog naroda. Živio je između 2000 i 1800 pr. Kr. Na poziv Božji iselio se sa ženom Sarom i nećakom Lotom iz Ur-a u Kaldeji. Na putovanju zaustavi se u Haranu, a u 75. godini života krene preko Damaska u Kanaan. Zbog gladi preseli se neko vrijeme u Egipat, a odanle se vrati u Betel i napokon se ustali u dolini Mambre kod Hebrona. Kad mu je nećak Lot bio zarobljen prigodom napadaja tuđih kraljeva, izbavi ga. Vraćajući se kao pobjednik sastane u Salemu kralja Melkisedeka, koji prinese kao žrtvu zahvalnicu kruh i vino (tip euharistijske žrtve Novoga Zavjeta). Na nagovor žene Sare, koja je bila nerotkinja, uze po tadašnjem običaju za drugu ženu njezinu sluškinju Agaru, koja mu rodi sina Ismaela. Ali to nije bio od Boga obećani sin, nego mu Bog obeća, da će od Sare imati sina Izaka, što se doista ispunilo, kad je Abrahamu bilo 100 godina, a Sari 90. Kad je Izak ponarastao, Bog zatraži od Abrahama, da mu žrtvuje sina. Abraham je bio spreman to učiniti, ali Bog čudom zapriječi tu žrtvu i za nagradu blagoslovi Abrahama, obećavši mu brojno potomstvo, iz kojeg će se roditi Spasitelj. Ujedno je Abraham nazvan od tog vremena El-Halil, »Prijatelj Božji«.

Dokaz za istinitost Mojsijeva izvještaja o Abrahamu pružaju povijesno zajamčena imena kraljeva Tudalja (hetejski kralj oko 1900 pr. Kr.) i Arioha (vladao u Uru i Larsi u Kaldeji). J. O.

A. je uzor pouzdanja u Boga, pobožnosti, vjernosti, junaštva i milosrđa. Pokopan je uz ženu Saru u grobnici Mahpela u Hebronu. M. F.

T. zv. A-ova oporuka je apokrif. A-ovu žrtvu dramski obradio kod nas Vetranović: Posvetilište Abramovo.