ALŽIR (franc. Algérie), francuski posjed u sjeverozapadnoj Africi, između Sredozemnog mora, unutrašnje Sahare, Maroka i Tunisa. U ove dvije zemlje i u A. izbija veliki francuski posjed u sjeverozapadnoj Africi na Sredozemno more, baš sučelice Francuskoj, olakšava time njezinu prevlast u zapadnom dijelu toga mora i osigurava vezu između matere zemlje i njezina prekomorskog posjeda. Sam A. smjestio se u francuskom afričkom mediteranskom primorju podjednako daleko od Gibraltara i Sicilijskog puta.
Priroda. Glavni, sjeverni dio A. je gorovit, jer se njime u smjeru Z—I dužinom od 1000 km proteže gorski sistem Atlasa, koji dijeli A. u tri glavna prirodna područja. Na S je područje Primorskoga ili Tell-Atlasa, u sredini izdignuta unutrašnja zaravan, a na J je područje Saharskog Atlasa.
Sama obala je rasjedna, strma i slabo razvedena, s malo prirodnih luka i nizina. Neposredno iza uske obale izdiže se prvi obalni lanac Tell-Atlasa. Na Z su to niža uzvišenja, a dalje prema I sve viši grebeni (Dahra 1150 m, Zaccar 1580 m, Blidski Atlas 1630 m), izgrađeni većinom od krednih i tercijarnih naslaga. Od grada Alžira dalje prema I učestvuje u izgradnji obalnih uzvišenja i gnajs, kristalinski škriljevci i mlado eruptivno kamenje. Od starih masiva glavno su područje Velika Kabilija (Djurjura, najviša točka Tell-Atlasa, 2309 m) i Mala Kabilija.
Uporedo s ovim obalnim nizom gora pružaju se udoline između njih i drugog, južnijeg niza Tell-Atlasa. U njima su zatrpana, mjestimice još močvarna dna nekadašnjih jezera i tokovi rijeka (Chélifa na Z i Sahela na I).
U drugom nizu ovoga Atlasa izdižu se od Z prema I gorje Tessala, golemi masiv Ouarsenis (1993 m), Bibanski lanci i Constantine-gorje, svi od kredne i tercijarne građe.
I ovaj niz uzvisina prate s južne strane ravnice i visoravni, a onda se na Z Alžira, još južnije, izdižu uzvisine, koje pripadaju trećem nizu Tell-Atlasa (Daya i Saïda brda). U istočnom A. nema samostalnih uzvisina ovoga niza.
Južno područje A. čini Saharski Atlas, nastavak Visokog Atlasa iz Maroka. Pruža se kao nabrani lanac uzvisina kredne građe (brda Ksour, Djebel Amour, brda Zab, Djebel Aures, 2328 m) smjerom JZ—SI, pa se tako na I A. sastaje s Tell-Atlasom. Tu je i najviši. Između uzvisina su poprečne niže usjekline, osobito južno od Hodne. Ove usjekline služe za prometne putove, a i saharska klima po njima ulazi u unutrašnjost A. Južni obronci Saharskog Atlasa prelaze gotovo neposredno u Saharu.
Između jednog i drugog Atlasa steru se unutrašnje stepske visoravni. I one ulaze u A. iz Maroka. Na Z su najviše (preko 900 m) i najšire (više od 200 km), a dalje prema I se snizuju (oko Hodne na 400 m) i posve suzuju. Istočno od Hodne opet se dižu na 800 m, a iza Constantine nestaje ih. Nastale su tako, da je područje između oba Atlasa u tercijaru slabo nabrano, a rijeke s obronaka Atlasa to su područje zatrpavale i zaravnjivale. S njega se dižu skupovi i nizovi brda i brežuljaka, koji zatvaraju niže uvale i zavale, šote (chotts, sebkras, zahrez, gueraâ), ispunjene za zimskih kiša plitkom vodom, a ljeti muljem, koji je zasićen solju i sadrom. Glavni su među njima Chott Rharbi, Chott Chergui, Chott el Hodna i zavala Constantinskih šotova.
Klima A. je t. zv. sredozemska ili mediteranska (etezijska), obilježena vrućim i sušnim ljetima, a blagim i kišnim zimama. Na temperaturu djeluje (uz zemljopisnu širinu) položaj A. između Sredozemnog mora i Sahare, a onda nadmorska visina pojedinih krajeva. Utjecaj mora ograničen je samo na uski trak. Zime su uz obalu blage, srednja temperatura siječnja 10°—12° (sa srednjim maksimumom oko 15°, a sa srednjim minimumom od 6°—8°). Pri tome imaju utjecaj i mjesne prilike, na pr. položaj mjesta na rtu ili u unutrašnjosti zaliva (Alžir 12.2°, Oran 10.5°). Ljeta su vruća. Srednja mjesečna temperatura kolovoza, najtoplijega mjeseca u krajevima pod utjecajem Sredozemnoga mora, oko 25° (srednji maksimum 30°—32°, srednji minimum oko 20°). Ljetna vrućina nastaje već u srpnju i traje do listopada. Obdan je donekle blaži vjetar s mora, ali taj donosi vlagu i stvara omaru. Dnevno kolebanje temperature dosta je maleno (ljeti 9°), pa noć ne daje okrepe. Utjecaj mora ne dopire daleko u unutrašnjost, a pod utjecajem gorja i Sahare povećavaju se dnevna i godišnja kolebanja temperature. Unutrašnje visoravni imaju kontinentalnu klimu, osobito u stepama. Srednja siječanjska temperatura iznosi 4°—5°, ali su česte i oštre zime (U Geryvilleu se mjerilo i —13°, a u Setifu —17°). Ljeta su tu samo nešto vrȕća nego na obali (srednjak srpnja 26°— 28°, srednjak maksimuma 35°, apsolutni maksimum 48° i 50° u danima šiloka, srednji minimum 16°—17°). Dnevna su kolebanja mnogo veća no uz more, osobito ljeti (oko 20°), što je osobito važno za Evropljane, koji lakše podnose dnevnu žegu uz manje vlage, a u svježim noćima nalaze okrepu. Južni A. dijeli toplinske prilike Sahare. Zimi je A. u području atlantskog barometarskog maksimuma i dobiva pretežno zapadne, sjeverozapadne i sjeverne vjetrove, koji donose vlagu obalnim obroncima Tell-Atlasa. Ljeti pretežu sjeverni, istočni i jugoistočni vjetrovi. I vjetrovi s mora, došavši na zagrijano kopno, smanjuju relativnu vlažnost kraja, pa donose vedro vrijeme. Vjetrovi u A. ipak nijesu stalni, mijenjaju se prema mjesnim prilikama, a i od godine do godine. Od vjetrova je najneugodniji šilok (scirocco), zvan guebli (t. j. vjetar s juga), jer je vruć i suh i često donosi oblake pustinjske prašine i pijeska. Taj vjetar znade nanijeti alžirskoj privredi velikih nevolja, jer u kratko vrijeme može uništiti usjeve, a vrlo ga teško podnose i životinje i ljudi.
Vlagu donose samo vjetrovi s Atlantika i Sredozemnoga mora. Zapadna obala ima malo kiše (jer je u zavjetrini Iberskog poluotoka); dalje prema I sve je više vlage, osim obale u zavjetrini Kabilije. Najvlažniji su obronci Tell-Atlasa, okrenuti udarcu vlažnih vjetrova. Protivni obronci i zatvorene visoravni imaju malo vlage, osim obale u zadalje od mora. Najvlažniji krajevi imaju više od 800 mm kiše. Izohijeta 400 mm dijeli Tell-Atlas od unutrašnjih visoravni. Samo mali prostori, osobito u zapadnom A. imaju manje od 200 mm kiše. Veliko značenje u rasporedu vlage ima snijeg, koji pada u cijelom A., a najredovitije u gorju i unutrašnjosti. Zabijeli i Saharski Atlas. Visovi su dugo pod snijegom (Djurjura od studenog do travnja i svibnja). Kišovito je hladno doba godine (jesen, zima, proljeće), a ljeto je suho. U alžirskom Tellu padne najviše kiše u prosincu i siječnju, u unutrašnjosti najviše u proljeću. Kiša se izlijeva često u pljuskovima, koji stvaraju bujice. Padaline u A. pokazuju veliku nepravilnost i u množini i u vremenu padanja.
Rijeke. Oskudica i neredovitost padalina odrazuje se i u rijekama A. One teku, pa i nabujaju u kišno doba. Ljeti imaju samo vrlo malo vode, a neke i posve presuše. Rijeke, koje izviru na primorskoj strani Atlasa, kratke su i većinom strmoga tijeka. One, koje izviru u unutrašnjim lancima, teku dugodolinama ili unutrašnjom visočinom, pa se na putu k moru kroz lance primorskoga Atlasa probijaju u uskim gudurama, kao na pr. Rummel u gudurama kod grada Constantine. Glavne su rijeke Chélif (700 km), Seybouse, el-Kebir, Sahel. Nijedna rijeka nije plovna, ali se one sve to više iskorišćuju za natapanje zemlje.
Tlo. Klimske prilike bile su najjači faktor u stvaranju tla. Razne zemlje uglavnom oskudijevaju humusom. Za kulturu dolaze prije svega u obzir isušena dna nekadašnjih jezera i mlađe riječne naplavine. Ima i zračnih nanosa na granici suhih i vlažnih predjela. Stepska zemlja u području šotâ sadržava soli i sadre. Ima pjeskovitih zemalja (rmel), crljenice kao u našem primorju (hamri), ilovaste zemlje (tirs). Zemlje su uglavnom plodne, ali njihova produktivnost zavisi također od vlage.
Bilje. Još više nego u vrstama tla odrazuje se klima u biljnom pokrovu A. Flora je sastavljena pretežno od mediteranskih vrsta, ali ima i mnogo srednjoevropskih elemenata, pa tragova subalpinske, alpinske i pustinjske flore. Drveće i grmlje ima pretežno trajno lišće, a niže biljke imaju podzemne stabljike (lukovice, gomolje), sve uređaje za snošenje ljetne suše, kada vegetacija miruje.
Bujnost vegetacije opada s množinom vlage od I prema Z i od mora prema J. Najvlažniji obronci gora nose šume. Šumska su stabla hrastovi (plutnjak, Quercus suber, Quercus lusitanica, zimzeleni Quercus illex) i crnogorica (bor Pinus halepensis, tuja, Callitris quadrivalvis, borovnice, Juniperus oxycedrus, Juniperus phoenicea, Juniperus thurifera, atlaski cedar, Cedrus libanotica). Cedar je kralj šumskih stabala. Raste u visini između 1300—2300 m, uzraste do 45 m s opsegom i do 9 m. Gdje ne dostaje vlaga za šume, javlja se grmolika formacija makija, vanjskim oblikom slična makijama našega primorja. Dosta je raširena i patuljasta palma (Chamaerops humilis). Gdje nema ni grmlja, šire se u gorju alpski travnjaci. Suhi krajevi, napose unutrašnja visočina, imaju stepsku vegetaciju (uz vlagu od 350—200 mm), koja prelazi u pustinju, gdje je manje od 200 mm kiše. U stepskoj vegetaciji prevladavaju trave, među ovima osobito alfa (halfa, Stipa tenacissima), koja ima i gospodarsko značenje (upotreba u fabrikaciji papira). Druge su stepske biljke Lygaeum spartum na ilovastom, Artemisia na muljevitom i Atriplex halimus na slanom tlu. U novije su se doba od stranih biljki u A. udomile i proširile Opuntia ficus indica, Agave americana i australski eukaliptusi, koje su Francuzi zasadili radi isušivanja močvarnih krajeva.
Životinje. Čovjek je znatno izmijenio ovaj biljni, ali još i više životinjski svijet. Od zvjeradi ima još malo pantera, čagljeva, hijena, lisica, a od drugih životinja gazela i gorskih ovaca. Živi u malom broju i jedna vrsta majmuna.
Stanovništvo. Alžir je 1936 imao oko 7,235.000 stan. Od toga je blizu 1 milijun Evropljana, a ostalo su urođenici. Gustoća naseljenosti je vrlo različita. U sjevernom dijelu A., koji zaprema tri francuska départementa, Oran, Alger i Constantine, živi na jedno 208.000 km2 oko 6½ milijuna ljudi, dočim na južne teritorije (blizu 2 mil. km2) dolazi oko 600.000 stan. Najgušće je na sjeveru naseljen département Alger, gdje neka područja imaju i više od 100 stan. na 1 km2, a najrjeđe Oran. Područja veće i manje gustoće podudaraju se s područjem veće ili manje vlage, pa zato gustoća opada idući od mora prema J.
Povijest naseljavanja. A. je bio nastanjen još u prethistorijsko doba dijelom stalnim, ratarskim, dijelom nomadskim, stočarskim stanovništvom. Najstarije je stanovništvo bilo negroidno, ali su ga potisnuli svijetli došljaci iz Evrope ili s istoka. Već potkraj paleolitika žive tu i bijeli ljudi tipa Cro-Magnona, a u neolitiku bijeli čovjek mediteranske rase, sličan današnjim Berberima. Čista se rasa tu nije očuvala, jer je A. područje miješanja ljudi iz Evrope, s I i s J.
Već u 8. st. prije Kr. osnivaju tu svoje kolonije Feničani. Za doba rimskoga gospodstva širi se uz barbarski i punski govor sve više i latinski. U 7. st. poslije Kr. dolaze Arapi, a s njima utjecaj Istoka i islam. U 16. st. dolazi A. pod vrhovno gospodstvo Porte, a s time dolaze ovamo i turski utjecaji. Dne 5. VII. 1830 podložio se vladar A. francuskoj vlasti, pod kojom je ta zemlja i danas.
Etnička i vjerska podjela. Ova se prošlost odrazuje u današnjem sastavu stanovništva. Najstariji urođenici su Berberi (od lat. barbarus). U starom su ih vijeku zvali i Libijci, a sami se nazivlju Imaziren, a svoj jezik tamazirt. Najčistije su se sačuvali u teško pristupnim planinskim predjelima (na pr. Kabili u Kabiliji i stanovnici Auresa). Govore berberska narječja (30% urođenika). S arapskom vlasti raširili su se Arapi, a s njima arapski jezik. Primivši islam, Berberi su se stali miješati s Arapima i podlijegati utjecaju arapskog jezika, koji je imao svoje pismo i bio jezik vjerskih knjiga i vladajućega sloja. Danas ima razmjerno malo čistih Berbera, ali i malo čistih Arapa. Uz Berbere i Arape ima među gradskim žiteljstvom Maura (Andaluzijaca), doseljenih iz Španjolske, Turaka i Kuluglija mješanaca Turaka i urođenika. Svi su ovi urođenici muslimani. Muslimanski su heretici Mozabite i njima srodni Đerbijeni, koji se bave raznim obrtima i trgovinom. Važan su elemanat u gradskom stanovništvu brojni Židovi, koji su ovamo došli u više migracija.
Društvena organizacija. Urođenici imaju patrijarhalnu organizaciju osnovanu na rodbinstvu (obitelj, rod, bratstvo). Više bratstava (karuba) tvore pleme, ali pleme ima u sebi i članova drugoga podrijetla. Ima oko 3000 plemena, koja opet stvaraju sela (tadert u Kabiliji, ksar na jugu) kod stalno naseljenih, a šatorska naselja, duare, kod nomada.
Način života. Urođenici u vlažnim i plodnim krajevima bave se ratarstvom i voćarstvom i žive u stalnim naseljima, a u stepskim su krajevima nomadski stočari ovaca i deva (na J). Između čistih nomada i čistih sjedilaca ima svih mogućih prijelaza, a i u istom plemenu ima i nomada i stalno naseljenih. Sjedilačkog stanovništva ima više kod Berbera, a nomada među Arapima. Stalni sjedioci imaju individualni, a nomadi zajednički posjed.
Privreda. Najnaprednija privredna grana urođenika je voćarstvo. Gaji se maslina, smokva, limun, naranča, šipak, breskva, kajsija, badem, vinova loza, a u oazama datula. Većina stanovništva ipak živi od uzgoja žitarica (pšenice, ječma, zobi, nešto kukuruza). U novije je doba važna grana ratarstva uzgoj ranoga povrća (graha, graška, rajčica, krumpira). Obrađivanje zemlje je primitivno i s primitivnim oruđem. Radi plitkog oranja suša lako uništava usjeve, zato su ratari obično polunomadi. I stočarstvo je vrlo primitivno, vezano samo uz pašu. Goje se domaće trage goveda, ovaca, koza, konja, magaraca, mazgi; na J je raširena deva.
Četiri petine urođenika živi od ovih grana privrede. Vlada individualna autarkija, pa je slabo razvijena prerada sirovina. Jedina ruralna industrija je ćilimarstvo. Proizvode svoje zamjenjuju urođenici na sajmovima, koji se drže u određene dane. Značajno je, da more nije privuklo urođeničko stanovništvo.
Stanovi i naselja. Nomadi stanuju u šatorima, ali šatora ima i među sjedilačkim stanovništvom. Uz šator raširena je, osobito kod polunomada, koliba (gurbi) od pletera, zemlje i sl. Stalno stanovništvo upotrebljava za stanovanje sve više kuće od ćerpiča ili kamena, pokrivene terasom (osobito na J) ili crijepom (osobito na S). Šatori nomada podignuti su u krugu s izlazima prema prostoru u sredini, gdje noćuje stoka. Kolibe i kuće ratara okupljene su u zaseocima i selima, koja su ili skupna ili raštrkana. Gradova ima malo, među njima vrlo starih. Njihovi osnivači većinom su stranci (Feničani, Rimljani, Arapi, Turci). Osobito su Rimljani sagradili sjajne gradove, kojih se velike ruševine i danas vide. Gradovi se obično dijele na kasba, gdje je sjedište vlasti i vojske, melah (ghetto), četvrt za Židove, i medinu, grad u užem smislu. Gradovi su bili opasani zidovima i kulama. Trgovina i obrt usredotočeni su u suku (bazaru), u kojem svaka grana trgovine i obrta ima svoj dio. Obrt većinom proizvodi oružje, tkanine, odjeću, ukrase, kožu i kožne predmete, lončarsku robu, zlatne i srebrne nakite. Važan su elemenat u gradu i činovnici i ljudi slobodnih zanimanja.
Posljedica evropskog utjecaja. Iako je zbog konzervativnosti urođenika utjecaj Evropljana spor, on je ipak izazvao znatne promjene na svim područjima njihova života. Poligamija je postala vrlo rijetka. Novi je poredak učinio nepotrebnim kolektivnu zaštitu, pa je oslabila stara društvena organizacija, a ljudi se više okupljaju prema drugim interesima. U vezi s tim širi se narodna svijest. Znatno su unaprijeđene sve grane privrede, iako najmanje stočarstvo. Nomadizam je ipak sužen. Šatori sve više ustupaju mjesto kolibama i kućama. Opaža se i napredak duhovne kulture. Prestankom međusobnih borba i ubijanja, pa napretkom sanitarnih prilika smanjena je smrtnost i znatno povećan porast. Od 1830 urođeno se stanovništvo potrostručilo (od 2 milijuna na više od 6 milijuna), tako da su neki krajevi već prenapučeni.
Evropljani. Životne su prilike za Evropljane vrlo povoljne, osobito u gorovitim krajevima, ali je mogućnost njihova naseljavanja ograničena zbog gustoga urođeničkog stanovništva. Evropljani tako čine samo 14% svega žiteljstva. Najviše ih je u gradovima (60%; grad Alger ima više od tri četvrtine evropskog stanovništva) uz more i u području Tella. 83% Evropljana su Francuzi, ali od toga je samo jedna trećina rođena u Francuskoj. Ostali su rođeni u A. ili naturalizirani. Poslije Francuza najviše je Španjolaca, koji se brzo asimiliraju Francuzima. Teže to čine Talijani, zaposleni većinom u pomorstvu. Dosta je i Maltežana, koji su važan trgovački elemenat. Ostali Evropljani malo znače.
Francuska kolonijalna politika u A. ide svijesno za tim, da što više poveća broj Francuza (doseljenih, urođenih i asimiliranih), i to prije svega ratara, jer baš s pomoću njih misli održati tamo svoju vlast i sebi priljubiti i asimilirati i drugo stanovništvo. U tome su ipak velika zapreka oskudica plodne zemlje, nestašica vlage i gusto urođeničko stanovništvo, koje se jako množi. Utjecaj Evropljana je vrlo velik, osobito u ekonomskom životu, koji su oni suvremeno izgradili.
Današnja privreda. Ratarska proizvodnja dala je osim drugoga 1937 u 1000 q: pšenice 9.038 (1938 8727), ječma 5981 (5943), zobi 1388 (1162), kukuruza 36 (32), krumpira 1176 (1315), duhana 176, maslinova ulja 66 (177), vina 15.424 hl. Stočarstvo je g. 1938 imalo u 1000 glava: ovaca 6000, koza 2800, goveda 789, magaraca 320, mula i mazgi 190, konja 181, deva 170, svinja 69. Dobilo se 17.000 q vune. Rudarstvo je proizvelo 1937 u 1000 t: željeznih rudača 2358, fosfata 631, pirita 27, kamenog ugljena 14, nešto cinkove i olovne rudače i 6000 kg srebra. A. ima i oko 100 rudnih vrela. Rudarstvo je glavna grana industrije. Uz nju postoje i vapnare, tvornice cementa i duhana, tiskovi za ulje i sl. Važan je faktor u privredi A. promet stranaca.
A. izvozi većinom: vino, pšenicu i brašno, željeznu rudaču, ovce, duhan, ulje, smokve, datule, fosfate, vunu; a uvozi: životinje, tekstilnu robu, šećer, strojeve i automobile, mliječne proizvode, ugljen, sapune, željeznu robu, mineralna ulja, kavu. Skoro 9/10 izvoza ide u Francusku, a ova je i glavni uvoznik. Trgovačka bilanca 1937 bila je: izvoz 3.619 mil. fr., a uvoz 3196 mil. fr.
Saobraćaju služi: 76.000 km cesta, 64.000 automobila, 4.900 km željeznica, među njima kao glavna uzdužna pruga Tunis—Fes, i 1.000 brodova sa 71.000 N/RT. G. 1936 bila su 764 poštanska i 864 brzojavna ureda sa 45.000 km brzojavne žice. Telefonske pruge iznosile su 46.000 km sa 32.000 telefonskih govornica. A. je imao 1935 dvije radiostanice i 74.000 radiopretplatnika. Zračni saobraćaj obavlja Francuska.
Prosvjeta postepeno napreduje. Uz islamske vjerske škole postoje u općinama osnovne škole, u većim mjestima liceji i progimnazije, a u Algeru francusko i islamsko sveučilište i razne znanstvene ustanove. Na čelu islamske vjerske zajednice stoje dva muftije, a rimokatolička crkva ima nadbiskupa u Algeru i dva biskupa.
Uprava. Na čelu zemlje je generalni guverner, uz kojega postoji kao savjetodavno tijelo jedno vijeće (Conseil de gouvernement) od najviših činovnika i uglednih građana. Sjeverni A. razdijeljen je u tri velika départementa s civilnom upravom, dok mnogo većim »Južnim teritorijima« upravlja pod nadzorom generalnog guvernera vojni zapovjednik.
U pravosuđu potpadaju muslimani u vjerskim i nekim civilnim stvarima pod vjerske sudove.
Financije. U 1938 proračunski primitak iznosio je 1.862 mil. fr., a izdatak isto toliko. Proračun primitka i izdatka južnih teritorija bio je 1937 po 27 mil. fr.
Najvažnija mjesta. Alger (265.000 stan.), glavni grad A., političko, kulturno i trgovačko središte s prostranom, krasnom lukom. Donji grad posve na evropsku. Oran (više od 200.000 stan.), glavno mjesto istoimenog départementa i zapadne Algerije. Po trgovini i saobraćaju malo zaostaje za Algerom. Constantine (115.000 stan.), na mjestu stare Cirte, glavni grad istoimenog départementa, na 600 m visokoj visoravni, u koju je rijeka Rummel, što teče oko grada, usjekla duboke gudure i učinila mjesto prirodnom tvrđavom. Važno je tržište za žito i vunu. Philippeville na moru je luka Constantine. Bône, važna luka; izvoz fosfata. U južnim teritorijima naselja su u oazama. Tih je najviše uz južno područje Saharskog Atlasa (područje Ez Ziban). Još među izdancima Atlasa leži oaza Biskra (22.000 stan.), na željeznici od Constantine do oaze Touggourt. Ta će se željeznica valjda izgraditi kao transaharska pruga.
Povijest. A. je u rimsko doba bio dio provincije Numidije i Mauretanije. Rimljani su vrlo unaprijedili sve grane ratarstva i stočarstva i uredili gospodarenje vodom. A. je u Italiju izvozio uz proizvode svoga gospodarstva i robove pa divlje zvijeri za igre u cirkusima. Poslije pada rimske vlasti i gospodstva Vandala došao je A. pod vlast Arapa. U 10. st. Arapi osnivaju na mjestu rimskog Icosiuma grad Al Đesair (= otoci, jer je isprva na obalnim otocima), današnji Alger. G. 1519 stavio se emir Haireddin Barbarossa pod zaštitu Porte. Od 1600 vladaju A. »deji«, izabrani od janjičara. Još od 15. st. razvijeno je u A. gusarstvo. Ferdinand Katolički ratuje s gusarima i uzimlje neka mjesta, među njima i Oran i Alger. Gusari su sve opet osvojili (osim Orana). Protiv gusara ratuju uzalud u 17. st. i Englezi, Nizozemci i Francuzi, dapače u 18. st. vraćen je i Oran A., a mnoge zemlje su gusarima plaćale danak (kraljevina obiju Sicilija, Portugal, Toskana, Sardinija, Švedska, Danska i dr.). Dej Baba Ali oslobađa se posve turske vlasti. 20. VI. 1815 potukla je mornarica Udruženih Država Amerike alžirsku flotu i osigurala nepovredivost američke zastave, a 20. VIII. 1816 bombardirala je u istu svrhu A. i englesko-nizozemska flota. Kada je dej Baba Husejin uvrijedio francuskoga konzula, otpremi Francuska u A. vojsku i mornaricu, kojima se dej 5. VII. 1830 predao. Odonda počinje francusko gospodstvo u A., ali su još dugo vremena trajale borbe i ustanci, dok cijela zemlja nije pacificirana i dobila svoje današnje političko uređenje.
LIT.: P. Vidal de la Blache et L. Gallois, Geographie universelle, 11. sv., Pariz 1937; A. Bernard, L’Algérie, Pariz 1929; Excursion interuniversitaire en Algérie, Annales de Géogr., Pariz 1921; E. F. Gautier, Structure de l’Algérie, Pariz 1922; F. Klute, L. Wittschell, A. Kaufmann, Afrika in Natur, Kultur und Wirtschaft, Handbuch d. geogr. Wissenschaft, Wildpark-Potsdam (djelo još u izlaženju); E. Banse, Lexikon d. Geographie, 1. i 2. sv., Braunschweig und Hamburg, 1923; Hübner, Weltstatistik, 73. izd., Beč 1939.