ALTOMANOVIĆ, Nikola, srpski velikaš, sin župana Altomana, unuk vojvode Vojina. Kao mladić naslijedio je očeve zemlje oko Užica i Rudnika. Poduzetan i bezobziran, brzo je za vlade slabog cara Uroša izbio u prve redove. Znatno je ojačao, kada je preoteo zemlje svoga strica Vojislava Vojinovića, prognavši njegovu udovicu Gojislavu i njene sinove (1368). Sada je držao čitavu oblast od Rudnika i Užica do Dubrovnika, sa Trebinjem, Konavlima, Dračevicom, gornjim Podrinjem i Polimljem. Ponesen uspjehom, težio je da se što više ojača na račun susjeda. Protiv bana Tvrtka pomagao je njegova odmetnika u Humu Sanka Miltenovića. Napadao je na Prizren, da ga otme od Balšića. Od Dubrovčana je zahtijevao, da njemu isplaćuju svetodmitarski dohodak, koji su ranije primali srpski vladari, i vodio je zbog toga protiv njih rat (1370 do 1371). Ovakvo držanje N. A. dovelo ga je brzo do sloma. Knez Lazar i ban Tvrtko, pomognuti od ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita Velikog, potukli su ga, zarobili i oslijepili 1373, a njegove prostrane zemlje razdijelili. Nikola je preživio katastrofu: spominje se 1376, a vrlo vjerojatno i 1395. Lišen posjeda i vida, nije više igrao nikakvu ulogu.

LIT.: M. Dimić, O Nikoli Altomanoviću (Posebna izdanja S. K. A. 1932).