ALTERNATIVNA OBVEZA. O takvoj obvezi govori se onda, kad ona glasi na dvije ili na više određenih činidaba (predmeta), ali tako, da se ima izvršiti samo jedna od njih ili samo neke od njih, a ne sve. Na pr. netko je obvezan drugome predati »ili jednog ili drugog od svoja dva konja«; ili »jednog od svojih konja«; ili »bilo svoj vinograd bilo svoju livadu«. Može se dakle birati. Pravo izbora može imati ili vjerovnik ili dužnik. U dvojbi ima pravo biranja dužnik (§ 906. Ogz.). Ako pravo izbora ima vjerovnik, on to pravo vrši ili svojim očitovanjem, koju od alternativno naznačenih činidaba zahtijeva, ili pak primanjem jedne od tih činidaba, koju mu je ponudio dužnik. Ako pravo izbora ima dužnik, on to pravo vrši ili svojim očitovanjem, koju će od alternativno dugovanih činidaba izvršiti, ili pak izvršenjem jedne od tih činidaba. Čim je onaj, kome pripada pravo izbora, bilo kojim od navedenih načina izbor izvršio, ne može više od svog izbora odustati; obveza se steže na izabranu činidbu. Ako pravo izbora ima dužnik, a on u vrijeme dospjetka nije ispunio nijednu od alternativno određenih činidaba, može ga vjerovnik samo alternativno tužiti, a i osuda će tako glasiti. Ne bude li sada dužnik u roku, koji mu je u osudi određen za ispunjenje, izvršio nijednu činidbu, može vjerovnik predložiti ovrhu na bilo koju od tih činidaba (§ 17. zak. o izvršenju i obezbj.). Ali sve dotle, dok vjerovnik ne bude potpuno ili djelomično primio činidbu, koju je predložio u svome prijedlogu za dozvolu ovrhe, može se dužnik još uvijek poslužiti svojim pravom izbora, t. j. može se davanjem koje druge altern. dugovane činidbe osloboditi svoje obveze. U tom će se slučaju već povedena ovrha obustaviti. Osim obavljenim izborom steže se obveza na jednu od alternativno dugovanih činidaba i onda, kada je slučaj osujetio sve činidbe do jedne (§ 1447. Ogz.). Ali, ako se prema okolnostima mora zaključiti, da je mogućnost izabiranja između svih alternativno određenih činidaba postavljena uvjetom opstojnosti obveze, pa bilo koja od onih činidaba postane slučajno nemoguća nije ona strana, koja ima pravo biranja, dužna držati se pogodbe (§ 907. Ogz.). U takvim se slučajevima govori o »čistoj alt. obvezi«. U pogledu takve obveze određuje zakon još to, da obvezanik, ako je skrivio propast jedne ili više izberivih stvari, odgovara za to uništenje izbora ovlašteniku. Vjerovnik može naime tražiti od dužnika naknadu štete, koju je, kako se može dokazati, pretrpio time, što nije mogao dobiti onu činidbu, koja je krivnjom dužnikovom postala nemoguća. — Od altern. obveze razlikuje se t. zv. facultas alternativa (alternativna mogućnost). O tome se govori, kada je dužnik ovlašten, da dugovanu činidbu iskupi nekom drugom činidbom, koju ne duguje. (N. pr. po § 483. Ogz. vlasnik stvari, koja je opterećena služnošću, ako i sam tu stvar upotrebljava, dužan je razmjerno doprinositi za njezino uzdržavanje. Ali se može te svoje dužnosti riješiti tako, da stvar posvema ustupi servtutskome ovlašteniku. Isti je slučaj kod odustatnine [v.]). Budući da je ovdje predmetom obveze samo jedna činidba, može vjerovnik od dužnika zahtijevati samo izvršenje te činidbe. Ako ono postane slučajno nemoguće, obveza je posvema utrnula, premda je ona činidba, koju bi dužnik mogao ispuniti mjesto dugovane, ostala moguća. Obratno, ako je ona druga činidba, kojom bi dužnik mogao iskupiti dugovanu činidbu, postala nemoguća, nema to nikakvog utjecaja na opstojnost njegove obveze, da izvrši dugovanu činidbu.