ALTAMIRANO, Ignacio Manuel, * Tixtla (Mexiko) 12. XII. 1834, † San Remo 1893, mehički književnik, državnik i diplomat. Podrijetlom bijaše pravi Indijanac, pa je sve do 14 godine govorio aztečkim dijalektom. Stekavši prvu izobrazbu polazi u Mexico i ondje studira filozofiju, historiju i pravo, no njegov rad bude prekinut borbama oko reorganizacije države, u čemu sudjeluje perom i mačem. G. 1861 izabran je zastupnikom, ističe se žestokim govorima i dobiva nadimak »mehičkog Dantona«. Po dolasku Maksimilijana Habsburškog u Mexico ustaje svim žarom u borbi protiv nametnutog stranca, a pobjednička republika cijenila je njegov rad, pa je redom obnašao najviše časti u državi i izvan nje. Zastupao je svoju zemlju u svojstvu diplomatskog predstavnika najprije u Španjolskoj, a zatim u Parizu. G. 1891 došao je u Italiju, gdje umre u San Remu. Osim političkog djelovanja bavio se mnogo i lijepom književnošću. Od njegovih djela, koja su sva nadahnuta motivima iz mehičkoga života, valja spomenuti lirske pjesme Rimas (4. izd. 1885) i romane Clemencia (1869), La Natividad en las montañas (1880) i El Zarco (1889). Svoj život opisao je A. u djelima Cartas sentimentales (1868) i Paisajes y Leyendas (1884 i 1885). Glavna mu je težnja bila stvoriti mehičku nacionalnu književnost.