ALMQUIST, Jonas Love Karl, * Stockholm 28. XI. 1793, † Bremen 26. IX. 1866, najnesređeniji i najnesretniji švedski književnik. Učio je u Upsali te postao magistar filozofije. G. 1816 stupio je u neko religiozno Manhemsko društvo te je 1820 s nekoliko drugova pošao na selo, uzeo ime Love Carlson, oženio se seljakinjom i počeo živjeti seoskim životom pod utjecajem Rousseaua. Tu je izdržao dvije godine, povratio se u Stockholm i postao učiteljem na pučkoj školi, gdje je stao uvoditi nove pedagoške metode. Poslije je napustio to mjesto i posvetio se žurnalistici, te postao urednikom opozicionalnog Aftonbladeta. Kasnije postade vojnički pastor. Radi novčanih poteškoća iselio se (1851) u Ameriku, gdje je živio neko vrijeme pod raznim imenima kao novinar i učitelj jezika. G. 1865 vraća se u Evropu, te živi kao profesor Westermann u Bremenu, gdje je i umro. Njegovo je tijelo 40 godina kasnije prevezeno u Švedsku. A. pripada kao pjesnik slobodarskom Sturm und Drang periodu i gotovo revolucionarnom književnom pokretu. Pisao je protiv braka, te bio pozvan i pred crkvenu vlast. U romantičkom duhu spjevao je u dramatskoj formi pjesan De dödas sager (Priče mrtvih). U ciklusu Törnrosens bok (Knjiga divljih ruža), 1832, sakupio je lirske, epske i dramatske pjesme, romane i različite rasprave u stilu Viktora Hugoa i Byrona. Kasnije se pridružio realističkom i demokratskom pokretu te napisao rasprave O značenju siromaštva u Švedskoj, te O razlozima nezadovoljstva u Evropi, koja djela već odaju komunističke tendencije. Potpuna djela izlaze u Stockholmu.