ALMOŠ, umro 1128, sin madžarskoga kralja Gejze I., sinovac kralja sv. Ladislava i brat kralja Kolomana. Kad je po smrti kralja Zvonimira njegova udova Jelena prenijela pravo hrvatskog prijestolja na Arpadoviće, prelazi njezin brat sv. Ladislav na proljeće 1091 Dravu, da to provede u djelo. Dok mu se Hrvatska između Drave i Save (Slavonija) odmah predala, u Hrvatskoj južno od Save naiđe na oštar otpor. Ú lipnju ili srpnju morao je Ladislav napustiti dalje osvajanje i vratiti se u Madžarsku, u koju su bili provalili Kumani. Da osigura Arpadovićima pravo na hrvatsko prijestolje, on ga preda svom sinovcu Almošu, koji vlada od 1091 do 1093, ali samo u Posavskoj Hrvatskoj (Slavonija). Po tome, što sv. Ladislav nije sebe proglasio hrvatskim kraljem, nego je predao hrvatsko prijestolje svome sinovcu, jasno slijedi, da on prvotno nije namjeravao sjediniti Hrvatsku s Madžarskom, nego mu je bio cilj, da Arpadovići zasjednu i na hrvatsko prijestolje. Tek poslije se sve izmijenilo, tako da je došlo do personalne unije između Madžarske i Hrvatske. Videći naime Ladislav, da ne može zauzeti Dalmatinsku Hrvatsku, zbog čega Almoš i ne posta pravi hrv. kralj, on mu oduzme kraljevski naslov i podijeli naslov vojvode (dux), koji naslov Almoš nosi već 1094. Kad je 29. VII. 1095 Ladislav umro, a naslijedio ga Koloman, dade ovaj bratu Almošu vojvodstvo (ducatus) s lijeve strane Tise, a sam Koloman uze u svoje ruke upravu Posavske Hrvatske. Sve je to bilo učinjeno sa svrhom, da uzmogne lakše zadobiti i Dalmatinsku Hrvatsku te postati zaista pravim kraljem Hrvatske. Kad je to Kolomanu 1102 konačno pošlo za rukom, došlo je samo po sebi do personalne unije između Madžarske i Hrvatske. S vladanjem Kolomana nije se Almoš nikada slagao, nego se neprestano bunio protiv njega, na pr. 1097, zatim 1102, kad Koloman zadobije Hrvatsku, pa 1107 i najposlije 1113, kad je spremio urotu protiv Kolomana. Postupak Almoša prema Kolomanu može se shvatiti jedino kao reakcija na to, što ga je Koloman lišio hrvatskoga prijestolja, koje je njemu već 1091 bio podijelio stric Ladislav. Kad je Koloman otkrio posljednju Almoševu urotu, uhvatio ga je i dao oslijepiti skupa s njegovim sinčićem Belom. Ipak je poslije Almoš pobjegao iz Madžarske i sklonio se na dvoru bizantskoga cara Ivana Komnena. Car mu je pomagao u borbi protiv Stjepana, nasljednika i sina Kolomanova. Radi toga došlo je 1128 i 1129 do rata između Madžarske i Bizanta, ali u to vrijeme umre Almoš. → Pacta conventa.

LIT.: Šišić, Priručnik, 370; Klaić, Povjest Hrvata, I., 147.